Naslovna

POSLJEDNJI ISPRAĆAJ MONS. VINKA GREGURA

Brojni vjernici ispratili su na vječni počinak mons. Vinka Gregura, na gradskom groblju u Koprivnici u utorak 6. studenoga. Nakon oproštaja od pokojnika i mise zadušnice, koju je u Pregradi predvodio zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, čak šest autobusa ljudi uputilo se prema Koprivnici. Došli su i vjernici bjelovarske župe sv. Ane, pedesetak svećenika i redovnica, a bili su nazočni i brojni stanovnici rodnog kraja mons. Vinka. Koprivnički dekan mons. Leonard Markač pročitao je pismo sućuti koje je varaždinski biskup Josip Mrzljak uputio obitelji pokojnog mons. Vinka, svoj njegovoj rodbini, Zagrebačkoj nadbiskupiji kao i župljanima župe Pregrada, sv. Ane u Bjelovaru te rodne župe sv. Nikole biskupa u Koprivnici. Biskup Mrzljak poručio je kako se rado sjeća pokojnog mons. Vinka koji je uvijek zračio kršćanskom vedrinom i radošću, uputivši molitvu neka ga dobri Bog, kojemu je posvetio sav svoj zemaljski život, obilno nagradi vječnim životom na Nebesima u zajedništvu i radosti sa svojim svetima. Pismo sućuti uputio je i bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, koje je pročitao vlč. Krunoslav Detić, aktualni župnik župe sv. Ane u Bjelovaru. Biskup Huzjak poručio je kako u svojim molitvama zahvaljuje Bogu za bogati i predani život mons. Vinka za Krista i Crkvu. Ispraćaj dragog brata svećenika, koji je ostavio trag svoje svećeničke zauzetosti i brige za Božji narod u mladoj Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji, budi najdublje osjećaje tuge i žalosti. Ipak, tješi vjera u Gospodina kojega moli da pokojnog mons. Vinka nagradi za svu ljubav i sav trud uložen na njivi Gospodnjoj. U ime svećenika, redovnica i vjernika grada Koprivnice oproštajni govor uputio je mons. Zvonko Sekelj, župnik župe sv. Blaža u Zagrebu, krizmani kum pokojnog mons. Vinka. Podsjetio je na duhovnu i materijalnu aktivnost koja se zrcalila u osobi pokojnog mons. Vinka. Njegova neumornost u svemu imala je svoje napajanje u intimnom susretanju njegove nutrine s prijateljem Kristom s kojim nije bio umoran. Ta milosna razina uzrok je njegove zauzetosti i svećeničke uzornosti i uglednosti što je papa Benedikt XVI., na prijedlog zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića potvrdio, imenovavši ga svojim kapelanom s naslovom monsinjor. Grad Koprivnica, njezini žitelji i svećenici, posebno mi rođeni Koprivničanci, redovnici i redovnice, ispraćamo te danas s poštovanjem i ponosom što smo te imali. Neka bude izraz sućuti od nas sviju tvojoj braći i sestrama s njihovim obiteljima. Hvala ti, poštovano i drago moje firmano kumče, za tvoje nesebično svećeničko vjerničko djelovanje na ovome svijetu. Ne sumnjamo u bogatu nagradu kod Gospodina, rekao je na kraju mons. Sekelj. U ime kolega iz generacije od pokojnog mons. Vinka oprostio se vlč. Josip Vnučec, župnik u Svetoj Mariji pod Okićem: „Na rastanku ti možemo reći da smo ponosni, sretni i Bogu zahvalni što smo imali sreću živjeti s tobom. Dragi prijatelju Vinko, stigao si na cilj. U ime naše generacije, hvala ti i moli za nas da i mi, po riječima Isusovim s tvoje mladomisničke sličice, opraštajući grijehe drugima, zavrijedimo Božje oproštenje i nađemo se u vječnoj domovini", rekao je Vnučec. Od pokojnog mons. Vinka oprostili su se i župljani župe sv. Ane iz Bjelovara: „Svi mi koji smo ga poznavali i voljeli pamtit ćemo ga kao svećenika iz naroda i za narod, a nadasve kao primjer čovjeka i prijatelja. Vlč. Vinko, hvala Vam što ste bili zvijezda vodilja na našim putovima, hvala za Vaše veliko i nesebično srce. Grad Bjelovar odlikovao Vas je pečatom Grada Bjelovara, grad Pregrada proglasio Vas je svojim počasnim građaninom, a Vi sada budite počasni građanin Neba u društvu svih onih koji su zajedno s vama gradili sve ono dobro i lijepo na ovoj zemlji", rekla je u ime župljana Sanja Radoš. Sprovodne obrede predvodio je biskup Pozaić, a misu nakon sprovoda, u župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa predvodio je kancelar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić. U propovjedi podsjetio je na bit kršćanske vjere, a to je „da nama Bog oprašta te nas potiče da i mi praštamo jedni drugima, kako bi mogli biti zajedno s Gospodinom na vječnoj gozbi. Svećenik je pozvan da svojim životom to neprestano svjedoči u radosti, žalosti, tjeskobi i trpljenju, rekao je. „Čuli smo da je to Vinko sve činio i to s radošću, jer je znao da je Gospodin baština njegova. Učimo od njega da i mi spoznamo da je Gospodin naša baština, da tako živimo da druge uvedemo u tu baštinu, rekao je mons. Perčić. (IKA)