Naslovna

TIJELOVO, 19.06.2014.

Tijelovo (Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove) je značajan katolički blagdan, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. Pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.Uz blagdan su vezane procesije, kojima se vjera javno svjedoči. Ona, naime, treba svoje očitovanje u javnom životu - kako bi bila prepoznata kao autentična u privatnom životu.
Tijelovska procesija je javno očitovanje vjere u trajnu prisutnost Krista pod prilikama posvećenog Kruha. No, za vjernike koji primaju Krista u pričesti to znači biti i živa pokaznica u svijetu. Primajući Krista, prihvaćamo da nas On čini svojom slikom u svijetu. U Tijelovskoj procesiji slijedimo Njega koji se u tom Kruhu daje da bismo imali život. Papa Benedikt XVI. to je lijepo definirao: "S kruhom vječnog života nebo silazi na zemlju. Božje sutra uključuje se u sadašnjost, a vrijeme je kao zakriljeno božanskom vječnošću." Procesije najčešće imaju i četiri postaje. Red euharistijskih procesija donosi četiri teme s odlomkom iz Svetog pisma i posebnim molitvenim zazivima. Teme se odnose na ono što Euharistija predstavlja:
1) Euharistija - trajna prisutnost Kristova;
2) Euharistija - Kristov i naš Vazam;
3) Euharistija - žrtva;
4) Euharistija - gozba.
U četirima postajama možemo čitati i Kristov blagoslov na sve četiri strane svijeta.
Tako je bilo i ove godine - Svetu Misu u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog, predvodio je naš župnik vlč. Tomislav Petrić, u koncelebraciji sa svećenicima našeg grada. Tijelovska procesija je krenula od crkve sv.Antuna Padovanskog - kao prve postaje, druga postaja je bila kod crkve sv.Nikole biskupa, treća kod kapele sv. Florijan i četvrta kod župe blaženog Alojzija Stepinca.
Dvije su poruke proslave ove svetkovine. Prva je Božja poruka čovjeku: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao! To su Isusove riječi. I po tome znaku je trajno prisutan među nama, ali ne da bismo su se samo divili, već da bismo ga i nasljedovali, da bismo mu dopustili da preko nas bude prisutan u svijetu.
Druga poruka je naša: vjerujemo da je u tom posvećenom Kruhu prisutan Isus Krist, Uskrsli, Onaj kojega blagujemo da bismo imali život vječni i da bismo po njemu bili slika ljubavi u svijetu za svakog čovjeka. Tijelovo je svetkovina onih koji Krista priznaju Spasiteljem, Otkupiteljem i slave Njegovu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Ovu svetkovinu mogu prihvatiti samo oni koji vjeruju u Uskrsnuće. Pravo tijelo Kristovo nije samo ono koje je rođeno od Marije, umrlo i probodeno na križu, nego i ono uskrslo, živo u Duhu. Na oltaru je pravo tijelo, ali samo zato što je uskrslo, inače bi bila samo njegova mrtva relikvija. Krist je Jaganjac koji je žrtvovan, umro je s vidljivim ranama, ali je istodobno uspravan, na nogama, tj. uskrsnuo i živi.