Sveti Nikola Biskup
Župni susreti Život župe
HODOČASNIČKI PUT MUŽEVA ŽUPE SV. NIKOLA
        Jedne nedjelje poslije svete mise u župnoj dvorani rođena je ideja o pješačkom hodočašću u Mariju Bistricu. Nakon podužeg usaglašavanja oko  termina, odlučeno je da će se ići 15. rujna 2012. i trebao nam je još samo  vođa puta.Kako je to trebalo biti prvo takvo hodočašće iz naše župe, donesena je odluka da hodočasnici budu samo muževi kao pravi predstavnici župe. Župnik je dvije nedjelje nakon mise oglasio da će se ići na hodočašće, kako bi se mogli prijaviti svi kandidati. Konačno, u srijedu 12. rujna 2012., nakon
večernje svete mise sastali smo se svi koji smo se osjećali spremnima za hodočašće. Dogovorili smo potankosti oko potrebnih stvari, opreme, o putu te vremenu i mjestu polaska. Goran Biškup, koji već ima veliko sedmogodišnje iskustvo kao predvodnik hodočasnika na Mariju Bistricu, pristao je i nama biti vođom. Došli smo do broja osam, odnosno sakupila nas se osmorica hrabrih i odlučnih. Uz g. Biškupa to su bila i sedmorica župljana: naš đakon Miljenko Flajs, Josip Hajduković, Davor Podgorelec, Igor Lugomerić, Ivica Benotić, Božo Vukonić i Krešimir Sever.
Napokon je došlo i to dugoočekivano subotnje jutro 15.09.2012.
U 03:30 sati okupili smo se u župnoj crkvi kako bismo se pomolili i zatražili zaštitu i blagoslov sv. Nikole biskupa, zaštitnika putnika.
Nakon molitve i prikazanja svojih nakana, blagoslovio nas je naš đakon Miljenko Flajs.
Krenuli smo na put.
Početak je bio ispred druge barake na Vinici u 04:00 sati. Kaotičan početak.
Mrak, kiša, blato i hladnoća. Uz slabo svjetlo baterije krenuli smo blatnjavim putem preko Vrhovca prema  Prkosu. Krečući se tako pod punom spremom (ruksaci, čizme, kabanice...) kroz šumu, poljske blatnjave puteve i kratki dio ceste, prošli smo Prkos i krenuli prema Vojakovačkom Osijeku.
Konačno se razdanilo.
Vrijeme nam uopće nije bilo naklonjeno. Kiša nas je pratila i nemilosrdno nam otežavala put. Blatnjavi, mokri i pomalo umorni stigli smo do Vojakovačkog Osijeka. Konačno prvi mali odmor i okrepa, 15 minuta. Nažalost, tu nas je jedan član ekipe morao napustiti zbog zdravstvenih razloga. Nakon što smo se s njim oprostili, krenuli smo put Kalnika. Kiša je i dalje bila sveprisutna, ali duh je ipak bio jači.
Tijekom čitavog puta bila je prisutna šala, zezancija i vedar duh, što nam je put činilo lakšim.
Prekrasnim krajolicima, poljima i šumama stigli smo do Kalnika, gdje nas je dočekao pljusak. U Biblijskom vrtu u sjenici imali smo veliki odmor. Ručak, okrepa, presvlačenje u suho i, naravno, šala i smijeh. Od naše vedrine prestala je konačno padati i kiša, pa smo još orniji krenuli dalje.
Prolazeći pored zadivljujućeg prizora Kalničkog gorja, krenuli smo put Gornje Rijeke. U crkvenom dvorištu mali odmor, molitva i pokret dalje. Nismo smjeli gubiti vrijeme.
Put nas je vodio  prema krajnjem odredištu prvog dana hodočasničkog pješačkog puta, Bisagu. Prevalivši pedesetak kilometara, stigli smo u Bisag oko 17:30 sati, čak dva sata ranije od predviđenog vremena dolaska. U društvenome domu imali smo dogovoreno noćenje, u  vrećama za spavanje i na klupama.
Supruge nekolicine nas pripremile su večeru koju nam je dovezao naš župnik Tomislav u društvu zvonara Ivana.
Zajedno smo popričali o doživljajima na putu te prionuli na večeru. Nakon večere i okrepe, uz obaveznu šalu i zezanciju, sanirali smo žuljeve i bolove te krenuli na počinak koji nam je svima bio veoma potreban.
Probudili smo se uz crkvena zvona u 06:00 sati. Nedjelja 16.09.2012. Ustali smo, doručkovali i, nakon kave u pokrajnjem kafiću, krenuli dalje prema Bedenici. Pokraj crkve u Bedenici kratko smo se odmorili i porazgovarali sa župljanima koji su pristizali na svetu misu. Krenuli smo dalje. Očaravajućim krajolikom, pokraj mnogih vinograda obasjanih suncem, došli smo u Prepolno gdje smo se ponovno malo odmorili i okrijepili pokraj crkve. Odzvonilo je podne pa smo izmolili Anđeo Gospodnji. Nastavili smo hodati dalje i, kako nam je vođa puta istaknuo, stigli u Globočec, najduže selo prije Marije Bistrice.
Kako smo cijelim putem, tijekom dva dana, prolazili pokraj mnogih crkava, kapelica i raspela tako je slijedila i molitva. Uz svako od njih je jedan od nas vodio molitvu. Prekrasno. To nam je svima jačalo duh i davalo neiscrpne snage za dalje. Vjera nam je bila najjači saveznik.
Došavši do natpisa na ulazu u Mariju Bistricu, vidjeli smo toranj Bazilike Majke Božje Bistričke i mislim da nam je svima zatitralo srce.  Bilo je oko 16:30  kad smo  ušli u Baziliku i s pjesmom Majci Božjoj Bistričkoj prošli svi zajedno oko oltara te zahvalili na ustrajnosti na putu.
Malo smo odmorili, okrijepili se i pripremili za svetu misu. Iskoristili smo priliku za svetu ispovijed prije mise kako bismo u punini mogli prisustvovati euharistiji.
Kad je sveta misa počela i župnik Zlatko Koren (rektor Svetišta) rekao da je na oltaru upaljeno sedam svijeća za sedam svećenika koji slave svoje jubileje službovanja, prošli su nas trnci. Nas je također bilo sedam muževa. Punina broja. Kakva simbolika!
Tako su prošla predivna dva dana. Bilo je naporno i teško, ali za vjeru i ljubav prava sitnica. Hodočašće ima svoj duhovni cilj. Rast hodočasnika u vjeri, ohrabrenje u nadi te poticaj u djelotvornoj ljubavi. Hodočašće je oduvijek bilo znak vjere. Svaki hodočasnik na tom svom putu u vjeri želi biti bliže Bogu, Isusu Kristu i Majci Božjoj.
Svi bolovi i žuljevi će proći i zacijeljeti, ali sjećanje i osjećaji ostaju zauvijek.                                      
Pođimo i sljedeće godine na hodočašće, osjetimo ljepotu prirode naših bregova i dolova, šuma i livada. Neka naša hodočasnička molitva i pjesma odjeknu i potaknu svakoga od nas na plemenito i dobro što nosi u svom srcu kako bi svi zajedno doživjeli istinsku duhovnu preobrazbu.

Do godine.


Dobro došli  na WEB stranicu Župe svetog Nikole biskupa Koprivnica !
Župa svetog Nikole biskupa Koprivnica
mastermario66
mastermario66
WYSIWYG Web Builder