Prošli tjedan smo razmišljali o mudracima s istoka koji su slijedili svjetlo do punine Božanstva koje se ponizilo uzimajući udio u našoj ljudskosti. Ove nedjelje Crkva ističe događaj na rijeci Jordanu, Bogojavljenje u vodi kao zgodu u kojoj se objavio ili otkrio cijeli Božji plan za njegovu Crkvu. Taj plan je objavljen u riječima Božjim: Ovo je Sin moj Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Glas s neba je Očev glas, a njegova poruka koja se zaorila, poruka je ljubavi iz koje je Isus pristupio krštenju na Jordanu. Krštenjem na Jordanu, naime, Isus izlazi iz anonimnosti nazaretskog doma i počinje ostvarivati ono zbog čega ga je njegov nebeski Otac bio poslao u svijet kao začeti plod u Marijinoj blagoslovljenoj utrobi. S vremenom u kojem je kao pravi čovjek „napredovao u mudrosti, dobi i milosti“, Isus je postao svjestan svoje slobode i mogućnosti da kaže ne svome Ocu, ali je rađe u poslušnosti prihvatio put otkupljenja ljudskog roda, koji mu je Otac povjerio. Krštenjem započinje Isusovo javno djelovanje i Isus posve svjesno i slobodno prihvaća Očevu volju i poslanje. Krštenje Isusovo pokazuje život Presvetog Trojstva cijelom svijetu i otvara vrata, kroz Isusa Krista, u zajednicu, sudjelovanje u životu Trojstva kroz kršenje u njegovo tijelo, Crkvu. Vode Jordana su posvećene Sinom što je posvetilo sve vode. Točno kako je Duh lebdio nad vodama prilikom prvotnog stvaranja, Duh lebdi nad vodama u koje Ivan uranja Sina. Isusovo krštenje tako postaje znak ljubavi prema Ocu. Ljubav se uzvraća ljubavlju, a kad se to dogodi onda se više ne može i ne treba skrivati. Tada ona postaje svjedočanstvo, ne samo uzajamne ljubavi onih osoba koje se vole, nego i svjedočanstvo Božje opstojnosti i njegove blizine ljudima. Današnji blagdan i nas podsjeća da i mi po svojem krštenju imamo zadaću živjeti i svjedočiti Božju ljubav koja je razlivena po tom daru u našim srcima. Svjesni da smo po Isusu postali djeca Božja otvorimo se istinski toj zadaći koju Bog od nas traži. 

Tomislav Petrić, župnik