Dragi vjernici, nakon blagdana Presvetog Trojstva i Tijelova vraćamo se u našu liturgijsku svakodnevnicu, tj. u vrijeme kroz godinu. Čitanja dvanaeste nedjelje kroz godinu progovaraju nam kako Isus stavlja pred svoje učenike neka životna pitanja. On je svjestan da se njegovi učenici ne razlikuju puno od drugih svojih sunarodnjaka koji iščekuju obećanog Mesiju koji će ih osloboditi od rimskog ropstva i donijeti politički preokret i slobodu od okupatora. Takvim mesijom su smatrali apostoli Isusa. Smatrali su da je Isus taj obećani Božji poslanik kojega su stoljeća naviještala i koji će im donijeti slobodu u političkom smislu. Koji će stvoriti novo izraelsko kraljevstvo u kojem će oni biti na važnim mjestima. Stoga Isus s razlogom, znajući njihov stav i mišljenje, kao i mišljenje i iščekivanje izraelskog naroda, namjerno pita svoje učenike najprije što govore ljudi o njemu, tko je On? Čuli smo odgovor učenika je bio: jedni da je prorok, drugi da je Ilija, treći da je Ivan Krstitelj. Lako je odgovoriti što drugi govore, to nam uvijek nekako lakše ide, prepričavati ono što čujemo od drugih. No Isus se tu ne zaustavlja, on ide dalje i traži odgovor od njih: A vi? Što vi kažete tko sam ja? Teško je odgovoriti na izravno pitanje, koje ne ostavlja mnogo mogućnosti već iziskuje direktan odgovor! Nastala je tišina, sve dok Petar nije nadahnut Duhom Svetim prozborio: Ti si Krist, Pomazanik Božji! Dobivši Petrov odgovor Isus ide korak dalje i govori im što se ima zbiti s njime, ne bi li tako pripremio svoje učenike na stvarnost koja i njih očekuje kao njegove učenike. On naviješta svoju muku i uskrsnuće, a njih poziva da ga slijede. Tu se sada događa to razočarenje u njegovim učenicima, sve je dobro dok Isus ne progovara o križu. Križ je za njih bio nepojmljiva stvarnost. Za njih je bilo nepojmljivo da On u kojeg su polagali sve svoje nade završi kao ostali zločinci na križu. Tek će to shvatiti i prihvatiti kada će Duh Sveti na dan Pedesetnice sići na njih i učiniti ih novim ljudima koji su u stanju prihvatiti tu stvarnost križa i poimanje Kraljevstva Nebeskoga. Tada zapravo shvaćaju tko je zapravo Isus i što znači križ i muka i uzimanje svakodnevno svoga križa. On i danas traži od nas što je nekoć tražio i od svojih učenika: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom“. Nasljedovanje Isusa ne ostavlja alternative, ono nam jasno govori da nasljedovati ne znači izabrati ono što mi je lakše i draže i to slijediti i činiti, nego prihvaćati svoj život i onda kada dođu trenuci padova i poteškoća, bolesti i nemoći i s povjerenjem u Isusa truditi se svakog dana u vjeri živjeti svoj život i poslanje.

Tomislav Petrić, župnik