Dragi vjernici, kako se približavamo svršetku još jedne liturgijske godine, Božja riječ nas želi potaknuti na promišljanje o našoj vjeri. Kako mi shvaćamo svoju vjeru? Je li ona za nas samo nešto usputno koje živimo u onim teškim životnim trenucima, kada osjećamo da se više ne možemo osloniti na vlastite snage i snage naših bližnjih, ili je vjera naš životni hod koji se trudimo živjeti u nama zgodnim i nezgodnim vremenima, odnosno kada nam u životu ide sve lijepo i kada ostvarujemo sve one planove koje smo si zacrtali. Na žalost moramo sami sebi priznati da upravo u takovim trenucima vjernik nekako zaboravi na Boga, jer osjeća da mu tada Bog više nije potreban, stoga nas Gospodin želi kroz svoje evanđelje potaknuti da se osvijestimo i da si po svijestimo da nismo vječno ovdje na zemlji i da ne znamo kada će Gospodin ponovno doći i zatražiti od nas da položimo račun za svoj život i talente koje smo od njega primili. Čuli smo u evanđelju kako Isus na potresan način želi potaknuti svoje suvremenike na važnost dolaska kraljevstva Božjeg, stavljajući pred njih razaranje Hrama, onoga što je za Židova bilo najsvetije, jer je mjesto susreta s Bogom. Kroz tu stvarnost Isus želi ponukati svoje suvremenike na budnost u vjeri, odnosno želi ih potaknuti da počinju vjeru shvaćati ne kao nešto usputno, nešto što se samo po sebi podrazumijeva, nego nešto što valja svakog dana živjeti u istinskom odnosu prema Stvoritelju i bližnjemu. Tu poruku Isus želi i nama današnjim vjernicima poslati po ovo nedjeljnoj riječi Božjoj. Iako ćemo reći, pa mi smo vjernici nama nije to potrebno posebno naglašavati i na to nas upozoravati, no međutim i mi si moramo iskreno priznati da iako smo vjernici i vjerujemo u život vječni, radije razmišljamo o ovozemaljskom životu i njegovim blagodatima nego li o vječnom životu. Tu temu najradije zaobilazimo. Stoga nam današnja nedjelja govori o tome kako bismo mi kršćani trebali biti ljudi koji se nadaju boljoj budućnosti, ljudi vizija koji gledaju u budućnost živeći u sadašnjosti. Naše misli i naša očekivanja uvijek bi nas trebale voditi dalje, u neki bolji svijet, o kojem nam i danas Isus progovara, svjesni da ne živimo samo za ovaj svijet, već za vječni koji nam je Otac pripravio.