Dragi vjernici, današnja prva nedjelja nove liturgijske godine koju započinjemo ovim svetim vremenom došašća za nas vjernike je svojevrstan poticaj na budnost i novu nadu u bolje sutra i u vječnost koja nam je pripravljena. Čovjek je po prirodi tražilac i od uvijek je tražio odgovore na pitanja: Što će se događati sutra, sljedećih mjeseci i godina, a napose što će se dogoditi na kraju našega života? Kako kroz povijest, tako i danas, čovjek u toj potrazi za odgovorima, okreće se Bogu. To je također zanimalo i Isusove suvremenike, napose učenike. Isus neposredno prije svoje smrti progovara učenicima, ali i svima nama o tim posljednjim vremenima koje možemo razumjeti tek onda ako smo spremni suočiti se s našom sadašnjicom. Veoma je znakovito da nam misna čitanja već na početku liturgijske godine stavljaju pred oči ono što će biti na kraju: «Dogodit će se na kraju danâ» kako to u proročanskom viđenju vidje prorok Izaija. Što će se dogoditi? Uspostavit će se jedinstvo čovječanstva, mnoštva naroda i plemena, koji će se penjati «na Goru Gospodnju, u Dom Boga Jakovljeva». Slijedi prorokov poziv Izraelu i svakom čovjeku koji to želi čuti: «U Gospodnjoj hodimo svjetlosti» živimo s Bogom, u Božjoj blizini! Na to nas poziva i sam apostol Pavao u poslanici Rimljanima. Valja se probuditi, odložiti djela tame i «zaodjenuti se oružjem svjetlosti». Tu se on naslanja na Izaijinu misao o «hodu u svjetlosti». A to je sve drugo samo ne pasivno čekanje. Kod Boga nema pasivnosti! Najprije valja probuditi se. Lijepa je simbolika u adventskim misama zornicama: budimo se ranije i idemo u crkvu, a možda bismo radije ostali u toplom krevetu. Ta je žrtva izraz naše ljubavi prema Isusu koji je jedini smještaj pronašao u hladnoj štali. Ali probuditi se znači puno više od ustajanja na zornice. To znači trgnuti se iz svog dosadašnjeg grješnog života, preispitati što u njemu nije bilo dobro i krenuti odlučno to ispravljati. Upravo to znači Pavlov izraz «odložiti djela tame». Djela tame su grijeh, zlo. A da bismo se zlu mogli oduprijeti i suprotstaviti, valja nam se «zaodjenuti oružjem svjetlosti» i živjeti u tom svjetlu. Došašće je idealno vrijeme u kojem možemo na različite načine buditi u sebi i u drugima, u obitelji i na poslu, u privatnom i u javnom životu, nove nade u bolje i pravednije sutra. Neka nam to milosno vrijeme i ove godine pomogne da se ispitamo gdje smo mi kao vjernici, koje stavove u društvu zastupamo i jesmo li se udaljili od Isusa? Ako jesmo, prilika nam je da mu se ponovno kroz ovo došašće vratimo. Na takvo aktivno iščekivanje nas Crkva danas poziva, na to nas Isus potiče. Odgovorimo radosna i otvorena srca.

Tomislav Petrić, župnik