Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove, u četvrtak 11. lipnja, svečano euharistijsko slavlje u našoj crkvi predvodio je u 9 i 11 h naš župnik Tomislav Petrić.
Veliki blagdan u katoličkom kalendaru poznat je i pod imenom Tijelovo. Tim blagdanom želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom. To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom; jedan od nas, s konkretnim tijelom, u njegovim žilama teče ljudska krv. „U svemu jednak, osim u grijehu“, reći će sveti Pavao o njemu. Na današnji se blagdan sjećamo kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom. Bog je u Isusu svima nama dohvatljiv i blizak! Tajnu svojega utjelovljenja utkao je Isus na svojoj posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, tj. sakrament euharistije, dar pričesti, hrana i piće. Posebno su pri tom naglašeni neki elementi tog sakramenta: kruh u obliku hostije, koji se pokazuje kod podizanja; kalež s vinom koji se jednako tako pokazuje vjernicima kao znak i dar.Na sve to mislimo dok gledamo podignutu hostiju, dok klečimo pred svetohraništem, dok se svečano nosi pokaznica s Presvetim, dok pružamo ruku da primimo pričest. To je dar Kristova predanog tijela, dar njegove prolivene krvi; to je dar njegove neizrecive ljubavi za svakog od nas osobno.
U propovijedi je župnik T. Petrić podsjetio da svetkovinu Tijelova, punim nazivom svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, svake godine slavimo u četvrtak nakon nedjelje Presvetoga Trojstva. Sama je svetkovina ustanovljena s nakanom da se posebnim danom proslavi jedno od najvećih otajstava katoličke vjere, Kristova trajna prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Razmatrao je u prvom čitanju iz Knjige Ponovljenog zakona gdje Mojsije opominje svoj narod neka se sjeća puta kojim ga je Gospodin vodio po pustinji četrdeset godina kako bi ga “ponizio i iskušao i doznao što mu je u srcu”. Gospodin je bio uza svoj narod cijelo vrijeme. Izraelska mana je slika kruha koji s neba silazi i to je slika Božje ljubavi u Starom zavjetu, a ona postaje vidljiva ljubav koja hoda s nama u Novom zavjet, ako se prisjetimo Isusovih riječi učenicima na Posljednjoj večeri ‘sjetite se, ovo činite meni na uspomenu, sjetite se i neka vam prođe kroz srce ono što sam vam učinio’.
Od pontifikata pape Ivana XXII.(14. st.) ova svetkovina slavi se procesijom u kojoj se u pokaznici nosi Tijelo Kristovo. Noseći Tijelo Kristovo u svečanoj povorci i blagoslivljajući njime ne samo one nazočne već cijeli svijet, katolici se u isto vrijeme podsjećaju kako oni sami svojim životom moraju biti žive pokaznice i biti izvor blagoslova za svijet, pokazujući da kao hodočasnici, stupaju za Kristom prema konačnom cilju svoga života.
Nažalost, ove godine zbog epidemiološke situacije uzrokovane virusom Covid-19 i preporuka stožera kroz naš grad nije išla procesija, ali moramo se svi sjetiti da noseći Presveto u svečanoj povorci i blagoslivljajući njime ne samo one nazočne već cijeli svijet, kršćani se u isto vrijeme podsjećaju kako oni sami svojim životom moraju biti žive pokaznice i biti izvor blagoslova za svijet.
