Današnja nedjelja nam kroz svoja čitanja progovara da strah nije stran ni jednom čovjeku, pa tako ni apostolima kojima Isus upućuje ove riječi ohrabrenja: Ne bojte se ljudi. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Očito da su se apostoli bojali naviještati i svjedočiti pred onima koji su Isusa raspeli. Apostole nije bilo strah običnih ljudi, već farizeja koji su ih progonili i bacali u okove i tamnice. Stoga ih sam Gospodin ohrabruje. On tim riječima ohrabruje i nas današnje vjernike, jer zna da se i mi u sebi borimo s različitim strahovima, aktualnim za nas današnje vjernike. Borimo se sa strahom od nesreće, nezaposlenosti, od različitih bolest i na koncu s najvećim strahom, strahom od smrti. U Bibliji se ova poruka ponavlja 366 puta, za svaki dan po jedan Gospodinov „ne boj se“, za nas. Danas smo tu poruku u evanđelju čuli čak tri puta. Ako bolje promišljamo o evanđelju uvidjet ćemo da nam Isus poziv da se ne bojimo objašnjava kroz tri osnovna čovjekova odnosa, odnos prema sebi samome, odnos prema drugim ljudima i odnos prema Bogu. „Ne bojte se!“ u odnosu prema samome sebi bi se mogao, u skladu s Isusovom porukom u današnjem evanđelju, preformulirati u poruku: Ne bojte se za sebe! Mi ljudi najviše se bojimo za sami sebe i to najviše za onaj dio sebe koji, iako ne treba biti zanemaren, u našem kršćanskom životu ipak ne bi trebao imati prednost pred duhovnim. Riječ je o našoj tjelesnoj, odnosno materijalnoj dimenziji. Usmjerujući nas prema brizi za našu dušu, Isus nam ne želi reći da ono tjelesno i materijalno nije u životu važno, nego za vjernika na prvom mjestu treba biti briga za dušu i vječnost. Bog i pravednost njegovog kraljevstva na životnoj ljestvici vrijednosti trebaju biti ispred svega ostaloga, jer stavljajući Boga na prvo mjesto sve druge vrijednosti bit će nam posložene kako treba. Dragi vjernici, Isus pozivom da se ne bojimo, ne želi nas odvratiti od brige za naš tjelesni život i sve što uz njega na ovozemaljskom putovanju ide, nego nas želi sačuvati od bespotrebne trke, muke i tjeskobnog straha za materijalnim, kako ne bismo potpuno zanemari onu duhovnu i vječnu dimenziju. Neka nas Njegova riječ i kroz ovo vrijeme pred nama ohrabri da budemo više ljudi vjere i pouzdanja u Gospodina, da se ne bojimo njemu predati svoje brige i poteškoće, jer ako se brine za ptice nebeske, tim više brine se za nas svakoga osobno.