Današnja nedjelja donosi nam prispodobu koja nas vjernike može pomalo zbuniti. Ako je promatramo isključivo kroz prizmu materijalnoga svijeta, ona u nama opravdano budi osjećaj nepravednosti, baš kao i u radnicima prve ure koji su radili cijeli dan. Međutim, Isus želi da njegovi suvremenici, a slijedom toga i mi danas, ovu prispodobu promatramo kroz duhovnu stvarnost. U materijalnom se svijetu vrijednost rada mjeri plaćom, pa je posve prirodno da onaj tko radi više, više i zaradi. U duhovnoj stvarnosti – u koju bi moralo biti uključeno svako ljudsko zvanje, od roditelja i odgojitelja do liječnika, profesora i svećenika – vrijednost rada nije u plaći, iako je ona nužna za život, nego u radu kao takvom. Ovu poruku o vrijednosti rada današnje Evanđelje prikazuje slikom rada u vinogradu Gospodnjem. Bog svima, na njima svojstven način, nudi priliku za rad u tom vinogradu. Upravo zato će za sve, koji su tu priliku prihvatili, konačna plaća biti ista. Ta plaća nije novac, već je riječ o nečemu daleko vrjednijem. Isus govori o vječnom životu i Kraljevstvu nebeskom kao nagradi. U punini Božjega kraljevstva nema i ne može biti podjela prema ljudskim zaslugama ili važnosti, pa samim time ne postoji ni razlog za bilo kakvu zavist. Tko su zapravo radnici prve, odnosno posljednje ure? To prvenstveno ovisi o povijesnom trenutku u kojemu se naviješta Riječ Božja. U Isusovo vrijeme radnici prve ure bili su farizeji i pismoznanci, dok su radnici posljednje ure bili carinici, bludnice, grešnici, pa i sami apostoli s kojima se Isus družio. U prvoj Crkvi, kada je Evanđelje zapisano, radnici prve ure bili su kršćani židovskoga podrijetla, a radnici posljednje ure obraćenici iz poganstva. U našem vremenu, radnici prve ure smo mi koji smo od djetinjstva kršteni i odgajani u vjeri, nasuprot onima koji su se obratili i Boga pronašli tek kasnije u životu. Svima nama, radnicima prve ure svoga vremena, Isus želi posvijestiti ono čemu nas je Bog poučavao još u Starom zavjetu po proroku Izaiji: Bog nikoga ne odbacuje. Čak i bezbožnika koji ostavi svoj put i zlikovca koji napusti svoje naume, Bog milostivo prima natrag jer je velikodušan u praštanju. Osim ove snažne poruke koja nas poziva na međusobno razumijevanje i poštovanje, današnje nam Evanđelje prenosi još jednu ključnu istinu: iznimnu vrijednost i važnost samoga rada u Gospodnjem vinogradu, neovisno o tome u kojemu smo trenutku života započeli i kakvu nagradu za to očekujemo.

Tomislav Petrić, župnik