Dragi vjernici, Isus u današnjem evanđelju razvija Ezekielovu misao o bratskoj opomeni. Ističe potrebnu diskreciju koja čuva tuđi dobar glas i dijeli odgovornost s odgovornima u zajednici. „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata.“ Ako netko srlja pogrešnim putem, dužan sam pristupiti mu, upozoriti na njegovo ponašanje, prekinuti šutnju. Često se u ljudske odnose uvuče lažna tolerancija. Bojimo se imenovati stvari, otvoreno komunicirati i u prijateljstvu biti međusobna korekcija. Lakše je drugoga otpisati, prekrižiti, etiketirati. U situaciji kada su ljudski odnosi zategnuti i napeti važno je doživjeti i osjetiti drugoga da je bratski nastrojen, da nas iskreno ljubi i želi nam dobro. Mi često, nažalost, činimo suprotno: podgrijavamo tuđe sukobe i predrasude, a ne pomažemo da zavađene strane uđu u mir. Isto tako, potrebna je poniznost i poučljivost da se uopće prihvati tuđa dobronamjerna kritika. „Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaište što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima.“ Rasprostranjeni individualizam zahvatio je i kršćansku molitvu. Teško nam je moliti zajedno s drugima. Molitva je postala naša „privatna stvar“. Nemamo naviku ili hrabrost zajedno moliti s bratom i sestrom u sukobu. Isus poziva na zajedničku molitvu u napetim i problematičnim situacijama. Možda smo tek u zajedničkoj molitvi pred Bogom, sposobni otvoriti naše rane, pripremiti se i prihvatiti pomirenje. Ivo Andrić jednom reče: “Sve u životu možemo izgubiti, ali najteže je kada izgubimo ljude.” U životu su ipak najvažniji dobri ljudski odnosi. Velika je zadaća koju pred nas stavlja današnje evanđelje: da budemo jedni drugima na pomoć.

Tomislav Petrić, župnik