Prošle nedjelje Isus nam je priopćio snagu i brižljivost svoje ljubavi slikom dobrog pastira. Ta slika nam je približila odnos između Isusa i nas – on je Pastir dobri – ali nije do kraja izrazila odnos nas i Isusa. Zato on danas upotrebljava novu sliku, sliku trsa i loze. Ta slika nam kaže da je naš odnos s Isusom, a preko njega s nebeskim Ocem, dublji i životniji nego između ovaca i pastira. Krist nas ne samo predvodi, nego i prožima svojim životnim sokovima bez kojih ne možemo živjeti. Krist nas stoga poziva da povezani s njime donosimo mnogo roda. A što to zapravo znači? To nam najzornije svojim životom tumači sv. Pavao. Obraćenjem i ucjepljenjem po krštenju na Isusa Krista ništa ga više, „ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor“ (Rim 8, 38-39), pa čak ni sumnjičavost onih koji su ispovijedali istu vjeru kao i on, a koje je ranije progonio, nije moglo „rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“. Iz njegovog susreta s Uskrsnulim rodila se radost, rodio se poticaj na duhovno, apostolsko i društveno zalaganje, odbacivanje sebičnih interesa koji čovjeka zatvaraju, a nastala je odluka da izabere ljubav prema drugima i služenje zajedničkom dobru, a sve ovo zapravo znači biti pravi kršćanin koji po Duhu Svetome sokove za svoje djelovanje dobiva od Isusa Krista. I nije Pavao samo govorio, nego je i živio ono što govori! Pokušajmo, gledajući u Pavla i njegov primjer, ispitati svoju povezanost s Isusom Kristom i čvrstom odlukom nastojati živjeti tu povezanost u svojoj svakodnevnici.

Tomislav Petrić, župnik