Slavlje Vazmenog otajstva počinje s misom Večere Gospodnje.

Zborna molitva “mise Posljednje večere” izvještava nas o tome, što danas na Veliki četvrtak slavimo. Tu se doslovno kaže: Bože, slavimo presvetu večeru kad je tvoj Jedinorođenac, spreman da pođe u smrt, predao Crkvi žrtvu novog Saveza i gozbu svoje ljubavi. Daj da iz tog otajstva crpimo ljubav i život. Isus Krist je Crkvi – kojoj i mi pripadamo – u predvečerje svoje patnje i smrti ostavio oporuku svoje ljubavi. Što je mogao i želio dati nama? To nisu materijalne stvari, ni svjetski ugled, čast i moć, nego Bog samoga sebe daruje pod svetim znakovima: pod vidljivim prilikama kruha i vina ostavlja nam Otkupitelj žrtvu svoga predanja na Križu; on nam se sam daje u gozbi svoje ljubavi. Žrtveno predanje Isusa na križu ispunja se tek na dan poslije Posljednje večere, tj. na Veliki petak. Otkupiteljska žrtva treba u svojoj djelotvornosti biti na korist ljudima svih vremena i naroda.  Stoga Isus kod Posljednje večere nalaže apostolima: “Ovo činite meni na spomen!” To Isus ostavlja kao trajnu zadaću vjernicima svih vremena, pa tako onda i nama danas.

Misu večere Gospodnje u našoj župi  predslavio je župnik Tomislav, a propovijedao stalni đakon Miljenko. Pod misom je izvršen obred pranja nogu u spomen na Isusovo pranje nogu apostolima. Naš župnik, zajedno s đakonom, u taj je spomen oprao noge dvanaestorici muževa iz pastoralnog i ekonomskog vijeća. Misu smo završili prijenosom Svetog Otajstva u pokrajno svetohranište.