Dragi vjernici, današnja nam misna čitanja na više mjesta govore o novome i novosti. Ivan apostol u knjizi Otkrivenja u drugom čitanju prenosi riječi koje reče „Onaj što sjedi na prijestolju“: „Evo sve činim novo!“ U istom odlomku apostol govori o „novom nebu i novoj zemlji“. Isus pak u evanđelju učenicima pred odlazak Ocu daje „novu zapovijed“, da ljube jedni druge po uzoru koji im je on dao. Očito je, svijet valja obnavljati, kao što s vremena na vrijeme valja obnavljati i kuću u kojoj živimo, jer sve stari, sve se troši. Ali u temelje obnove valja staviti ono što će biti u stanju nositi taj novi svijet da bude bolji. To je upravo duhovna snaga – ljubav. Za Židove je Isusova zapovijed ljubavi prema svakom čovjeku zaista bila velika novost. Oni su bili obvezani ljubiti svoje sunarodnjaka i prema njima biti solidarni. Ostali se njih nisu ticali; oni su za njih bili pogani. Isusova nova zapovijed obuhvaća doslovno svakog čovjeka i sve ljude. Ona će biti znak raspoznavanja kršćana. Gledajući ponašanje prvih kršćana, pogani su govorili: „Gledajte kako se ljube“. Ljubav je bila pokretačka snaga njihova života. Ljubav je vodila i kršćanske mučenike i to dvostruka: ljubav prema Bogu i vjernost njegovu putu, ali i ljubav prema onima koji su ih mučili i ubijali. Da ih ona nije vodila, ne bi bili kršćanski mučenici, ne bi bili Isusovi učenici, jer on reče da će upravo po tome „svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“. To je iskaznica po kojoj se prepoznaju i suvremeni sveci. Majku Tereziju su bez problema prepoznali i hindusi i budisti i muslimani i kršćani. Ima jedan jezik kojim govore pravi kršćani i koji svi razumiju – jezik ljubavi. To je ona novost koju je Isus donio svijetu. Želimo li imati bolji novi svijet, valja nam se vratiti radikalnom življenju te novosti.

Tomislav Petrić, župnik