Dragi vjernici, današnja nedjelja nam kroz svoja čitanja, napose kroz evanđelje, progovara o ljubavi prema bližnjemu. Isus je, kao što smo čuli u prošlo nedjeljnim evanđeljima, na putu u Jeruzalem gdje ga čeka vlastita žrtva na križu. No kao što znamo iako ide prema Jeruzalemu i ne može gubiti vrijeme, Isus svejedno koristi svoje vrijeme da na tom putu poučava one koje susreće. Današnji odlomak Lukina evanđelja donosi nam pouku zakonoznanca o ljubavi prema bližnjemu. Isus da bi mu približio odgovor tko je zapravo njegov bližnji donosi parabolu koja je puna značenja, ali u koju je sebe stavio kao glavnu ulogu. Pokušajmo malo razmišljati o Isusovoj paraboli. Tko su zapravo likovi u njoj i koje značenje imaju gradovi Jeruzalem i Jerihon. „Silazak“ nekog čovjeka iz Jeruzalema u Jerihon zapravo, znači udaljavanje od mjesta susreta s Bogom (Jeruzalem) i neminovno prianjanje uz putove koje vode u grad grijeha (Jerihon). Isus ovdje jasno naznačuje da Bog poštuje slobodu čovjeka, ne priječi mu da „siđe“ s pravoga puta, upadne u ruke razbojnika i bude ostavljen polumrtav. To pak nipošto ne znači da se Bog raduje zlu, ne jer čovjek je taj koji želi na vlastitoj koži osjetiti svoju ograničenost i bijedu. Stoga i za današnjeg čovjeka, za svakoga od nas, „silazak“ iz Jeruzalema u Jerihon ostaje slobodan izbor i želja da se hodi putem vlastite sljepoće, umišljenosti i propasti. Taj je „silazak“ poguban i opasan tim više jer nas istovremeno udaljava od Boga i od našeg bližnjega. Izabrati krivi put po kojemu se hodi bez Boga Svjetla, znači ostati u tami i sam; dakle, poželjan i lak plijen za mnoge neprijatelje duše koji najbolje poznaju krive putove i najradije djeluju u tami. Isus govoreći u ovoj paraboli o Samarijancu, zapravo govori o sebi stavljajući se u lik Samarijanca koji pripada narodu kojega su pravovjerni Židovi smatrali najgorim neprijateljem. Samarijanci su za Židove bili krivovjerci, ljudi drugog reda, stoga Isus rekli bismo namjerno uzima za sebe osobnost Samarijanaca, koji su ga kao što znamo iz evanđelja prije dvije nedjelje istjerali iz sela i odbili gostoprimstvo, no Isus pun ljubavi i praštanja želi potaknuti i svoju subraću na ljubav prema bližnjemu uzimajući upravo za primjer ljubavi Samarijanca prema bližnjemu. On je stoga taj Samarijanac koji putuje prema Jeruzalemu kako bi se susreo sa svojim Ocem i proslavio ga prinoseći najveću žrtvu ljubavi, darujući svoj život kao zalog za spasenja svakog čovjeka, ljubljenog stvorenja Božjega.
