„Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“

Dragi vjernici i ove nedjelje Isus nastavlja svoju pouku na temu o kojoj smo prošle nedjelje razmišljali. Očito je važna tema za nas vjernike, kad joj Isus posvećuje toliko vremena i prostora. U današnjem Evanđelju Gospodin Isus nas hrabri, ne boj se stado malo. Tim riječima koje je uputio dvanaestorici učenika, želi zapravo i u naše živote unijeti nade i snage, želi istjerati naše strahove i ohrabriti nas da se ne bojimo jer On je uvijek uz nas. Hrabri nas kad nam progovara da se Ocu nebeskome svidjelo dati nam Kraljevstvo, koje počinjemo baštiniti ovdje na zemlji i prema kojemu težimo po vjeri, kako bismo ga do kraja primili u nebu. Isto tako nas jasno poziva na budnost u vjeri. A budnost je jedna od važnih značajki našeg življenja i svjedočenja vjere. Zato nas i poziva da nam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a mi slični ljudima koji čekaju svoga gospodara da se vrati sa svadbe, čim pokuca da mu otvore. Što nam Isus želi reći? Opasani bokovi zapravo jesu znak spremnosti na susret s Bogom u svakom trenutku, odnosno pripravnost srca koje na sebi ne bi smjelo imati smrtnog grijeha, već nam uvijek srce i duša moraju biti poput svjetiljke koja je upaljena i koja svojim svjetlom obasjava put sebi i drugima u vječnost. Bog je taj gospodar koji kuca na vrata našega srca. Jesmo li budni u vjeri i otvaramo mu vrata našega srca? Koliko se puta dogodilo da nismo čuli Gospodinovo kucanje, zbog vreve i zamamnosti ovoga svijeta koji nas zaglušuje i otuđuje od Boga. No Isus nas upozorava da bdijemo i pazimo da ne dopustimo da nam vrata srca ostanu zatvorena i na posljednje kucanje Božje i tako prokockamo vječnost. On nas isto tako upozorava da budemo oprezni poput domaćina koji ne dopušta da mu lopovi provale u kuću i da ga opljačkaju. Što to znači za nas vjernike? Ne događa li se to svakodnevno i nama, ali i našim bližnjima? Koliko puta smo svoje srce priklonili radije ovozemaljskome, nego li duhovnome i pri tome dopustili u svojoj ljudskoj slabosti da nam materijalna dobra „ukradu“ srce i dušu za Boga. Čuli smo Isusov poziv da budemo budni u vjeri, jer vjera je jedino istinsko blago koje vjernik ne smije izgubiti ni pod koju cijenu, jer ako izgubimo vjeru, izgubili smo i vječni život. Mnogi naši suvremenici su na žalost opijeni samo ovozemaljskom stvarnošću i misle da nikada neće umrijeti, zaboravljaju da postavši robovi ovozemaljskoga svjesno odbacuju Boga i vječnost koju je Bog za sve nas pripremio. Poslušajmo Isusa i ne dopustimo da se to i nama dogodi, već upalimo svjetiljku vjere kako bi nam osvjetljavala put u vječni život.