U današnjem evanđeoskom odlomku sveti evanđelist Luka nam prenosi vrlo neobičnu Gospodinovu prispodobu. Povrh svega se čini da Isus svojom izjavom ne zagovara nikakve smicalice, nikakvo nepravedno stjecanje bogatstva kojim bi se onda zaduživalo i kupovalo ljude kako to čine „djeca ovoga svijeta“. Isus je radikalan u odnosu prema imanju i bogatstvu. On govori o „sinovima ovoga svijeta“, a govori nama koje naziva „sinovima svjetlosti“. Sinovi ovoga svijeta mogu nam biti uzor u snalažljivosti, u brizi za buduće; kad oni to čine za privremeno i propadljivo, sinovi svjetlosti bi se jednakim marom morali brinuti za vječno i nepropadljivo. Što sve ne će ljudi učiniti u brizi za svoju zemaljsku egzistenciju i sigurnost, riskirat će i nemoralne postupke, pa i svoj ugled. Isusov učenik bi jednakim marom trebao raditi na svome vječnom spasenju. Samo i jedino to je Isus htio tom pričom naglasiti. A razborit čovjek planira i misli na svoju budućnost. Razborit čovjek se brine kako osigurati svoju starost kad više ne mogne raditi i privređivati. Sve je to u redu. Ali, zar ne bi trebalo barem istim nastojanjem raditi oko svoje vječne budućnosti? Jer, „što će koristi čovjeku, ako sav svijet stekne, a životu svojem naudi?“ veli Gospodin. I to vječnom životu. A da Bog osuđuje takve postupke, rečeno je u prvom današnjem čitanju iz knjige proroka Amosa. Vidi se tamo da je kriminal uzeo maha. Nije riječ samo o jednom „snalažljivom“ upravitelju, tu se dogovaraju trgovci međusobno, oni što „gaze potrebnika“. Dogovaraju se i planiraju nepoštenu trgovinu, i to čim prođe mlađak (prvi dan u mjesecu po lunarnom kalendaru) za kojega se trgovina, kao i subotom, morala obustaviti. Jedva čekaju da prođe blagdan i da se vrate svojoj trgovini i svome varanju ljudi koji su u potrebi, a koje ni jedna tržna inspekcija ne će zaštititi. Smanjit će efu (mjera za žito), a povećati šekel (kovani novac), varati krivim mjerama. Na sve te nepravedne postupke slijedi Božja prijetnja pod zakletvom: „Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega!“. Da i Isus upravo tako misli, jasno je iz nastavka današnjeg Evanđelja. Isus nastavlja: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten“. Budimo vjerni u malim stvarima, kako bi nas Bog nagradio velikom nagradom, budimo vjerni u ovom zemaljskom, kako bi nam Bog podario nebesko, budimo vjerni u vremenitom, kako bi nas Bog uveo u vječne domove svoga Kraljevstva.