Današnje evanđelje donosi Isusov susret sa slijepcem koji je slijep od rođenja pa se farizejima nametalo pitanje: Tko bi bio krivac za tako veliko zlo? Budući da je slijep od rođenja i sam nije mogao skriviti svoju sljepoću, zaključili su da je ona Božja kazna zbog grijeha što su ga počinili njegovi najbliži, roditelji ili netko iz obitelji. Isus pobija takvo razmišljanje tvrdnjom da krivca uopće nema, da ga ne treba tražiti i da nije riječ o kazni; na slijepcu se treba očitovati Božje čudesno djelovanje, a po tom ozdravljenju trebali bi progledati i farizeji, trebale bi im se otvoriti oči duše, da se obrate i priznaju da je Isus svjetlo svijeta. Sve je to vidljivo iz procesa samog ozdravljenja: Isus slijepcu maže oči kalom, on se umije i progleda. No, farizeji tada postavljaju pitanje identiteta. Sumnjaju da je to isti čovjek. Nakon svjedočanstva ozdravljenoga ispituju kako se ozdravljenje dogodilo, a kad ih on ponovno upućuje na Isusa, oni se vraćaju na pitanje krivnje i kazne, jer se ne žele odreći svoje slike o Bogu. Oni ustraju u svojem vjerovanju da je Bog pravedan, da kažnjava grijeh i da je ovaj čovjek zato bio slijep. Isus im je čudesnim ozdravljenjem srušio tu krivu sliku o Bogu, ali oni je se nisu željeli odreći, uporno su je branili premda je svakome jasno da više nije održiva. Oni i ozdravljenoga slijepca nasilno izbacuju zajedno s njegovim svjedočanstvom tvrdeći da njih, grijehom kažnjeni čovjek, ne može učiti o Bogu i vjeri. Isus je očito tužan, jer shvaća da je bilo lakše slijepcu vratiti vid, nego obratiti tvrdokorne farizeje, koji zatvaraju oči da ne vide istinu. Istina im smeta, zahtjeva i traži od njih da se bitno mijenjaju, a oni nisu spremni napustiti religioznu sigurnost koja im je pribavila ugled, čast i uzvišeno mjesto u društvu, još manje su spremni priznati Isusa Mesijom, Spasiteljem. Nama vjernicima je Isus također vratio vid duše u svetom krštenju. No iako nam je vid vjere darovan, mi svojim grijesima često zamućujemo taj vid. Stoga nam je i ova Korizma darovana kao milosno vrijeme i prilika da opet razbistrimo oči duše i srca u milosnom sakramentu ispovijedi i tako otvorena srca, duše i tijela proslavimo Isusovo uskrsnuće i naše spasenje.