Čovjek današnjeg vremena obično razdvaja ljubav od zapovijedi. Razdvajanje ljubavi od zapovijedi u suvremenom svijetu posljedica je drugačijeg shvaćanja ljubavi i zapovijedi od onog o kojem nam progovara Isus. Moderna ljubav uključuje u sebi sebičnost, odnosno puno više dobiti ili uzeti nešto za sebe, nego li dati nešto za drugoga koji je objekt naše ljubavi, ili pak najprije očekivati da nam drugi nešto dade. Za Isusa ljubav ne znači najprije dobiti nešto od drugoga ili nešto od drugoga očekivati, već mnogo više – dati nešto drugome. U takvom načinu razmišljanja zapovijed nije nešto što ograničava moju ljubav prema drugome, već je zapovijed ona koja usmjerava moj polet ljubavi prema drugome. Božja zapovijed nije obveza i pritisak, ona je smjernica čovjeku, koja mu pokazuje ispravan način ostvarivanja njegove ljubavi u odnosu prema drugome. Božja zapovijed čovjeka zahvaća iznutra, u pokretima osjećaja i misli te sveg ostalog bogatstva njegove nutrine. Zapovijed postaje putokaz kojim čovjek treba usmjeriti svoju nutrinu da bi mogao doista reći da ljubi drugog čovjeka. Na taj način Božja zapovijed postaje za čovjeka mjerilo njegove ljubavi u odnosu prema drugim ljudima s kojima živi. Onima koji ljube druge ljude prema Božjim zapovijedima, Otac šalje Duha: „kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje“. Oni koji primaju Duha Svetoga, ulaze u nova područja života, nova iskustva koja ostaju skrivena očima ovoga svijeta, ali realna i stvarna. Ulazak u područje Duha Božjega zapravo je ulazak u potpuno ostvarenje čovjeka kao osobe, jer je to ulazak u područje koje je Bog čovjeku namijenio već onda kada je stvarao ljudski rod i kada je svakoga od nas imao u svojim mislima.

Jučer je naših pedeset devetero krizmanika primilo darove Duha Svetoga i otvorilo se njegovom djelovanju. Vjerujemo i nadamo se da će se oni i nadalje nastaviti otvarati Njemu i dopuštati mu da On po njima i u njima djeluje na dobrobit Crkve i društva u kojem živimo.

Tomislav Petrić, župnik