Slavimo otajstvo Presvetog Trojstva. Što je to otajstvo? U svakodnevnom govoru otajstvo ili tajna označava nešto što je skriveno, izvan dosega ljudskog razuma, nešto što možemo saznati samo ako nam to otkrije neka viša sila. Prvi vatikanski sabor kaže da su „osim onoga što razum može shvatiti, našem razumu predložene tajne koje su skrivene u Bogu, koje se nikad ne mogu saznati osim ako ih Bog ne objavi“, dok se prema Bibliji tajna odnosi na Božji plan za čovječanstvo i svijet u koji se, dodaju ovome crkveni oci, kršćani uključuju po sakramentima, koji su opet sa svoje strane otajstva. Priča se da je sveti Augustin, dok je jednog dana šetao morskom obalom i razmišljao o Božjem otajstvu i ugledao neko dijete koje je u igri pokušavalo preliti more u rupu iskopanu u pijesku, imao prosvjetljenje: kao što se ne može preliti more u malu rupu u pijesku, tako čovjek ne može očekivati da svojom malim razumom može obuhvatiti neizmjerno Božje otajstvo. Znači li ovo da o ovom ne trebamo uopće razmišljati? Odgovor je ne. Otajstvo Boga ne možemo shvatiti, ali o njemu možemo i trebamo razmišljati na temelju onoga što nam o Bogu govori stvorena stvarnost i osobito na temelju onoga što nam Bog kaže o samom sebi. U Svetom pismu i Predaji, Bog nam se objavio kao jedan i jedini Bog: „Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. Drži njegove zakone i zapovijedi“, ali i Bog koji je trojstven: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“. Ovo poslanje je poslanje Crkve, ali i svakog pojedinog kršćana na njemu svojstven način. To poslanje smo dobili po krštenju u ime Oca i Sina i Duha Svetoga kad smo i sami postali Božja ljubljena djeca, potvrdili u potvrdi koja nas je obdarila potrebnim darovima Duha Svetoga da bismo to poslanje koje nas nadilazi mogli i izvršiti, a sada smo ga, svaki dan ponovo i svatko od nas u onoj ulozi koju ima u Crkvi i društvu, dužni prenositi dalje. Dužni smo to činiti kao kršćani svugdje gdje živimo. Trojstveni Bog u nama i po nama, treba širiti svoju ljubav na druge ljude. Samo tako će i drugi ljudi moći s vjerom osjetiti istinu o Bogu koji ih ljubi i spoznati da je Bog Ljubav, koja nas poziva da se i sami uključimo odnos božanske ljubavi Trojedinog Boga.