Nakon prošlonedjeljne pouke o dužnosti bratske opomene, današnja nas liturgija poučava dužnosti opraštanja. Pozivajući nas, u ulomku koji nam je danas ponuđen kao prvo čitanje, da ne gajimo srdžbu i mržnju i da opraštamo, već nas je mudri Sirah, koji svojom mudrom poukom nadilazi starozavjetni zakon o odmazdi, upozorio da je opraštanje preduvjet da bi nama bilo oprošteno: „Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sam od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe?“ Petar je, čini se suglasan sa Sirahom kad je u pitanju potreba opraštanja, ali nije siguran koliko bi puta trebalo oprostiti. Zato pita Isusa je li tu dužnost ispunio ako svome bratu oprosti do sedam puta. Isus je u svom odgovoru Petrovih sedam puta pomnožio sa sedamdeset. „Ne kažem ti do sedam, nego do sedamdeset puta sedam.“ Tim je poručio Petru, ali i svim učenicima, uključujući i nas, da dužnost opraštanja nema granica. Opraštati trebamo uvijek. I svima. Nakon toga slijedi prispodoba koja, slično kao što je to uočio i mudri Sirah, u opraštanju vidi nužan preduvjet da bi nama samima moglo biti oprošteno. Svojim opraštanjem Isus nam je ne samo pokazao primjer konkretnog ostvarenja evanđeoske pouke o opraštanju, koju je on živio vlastitim primjerom, nego nam je istodobno stekao i milost kako bismo i mi, premda slabi ljudi, također mogli opraštati. Zahvaljujući njegovom opraštanju mi, kako nas poučava sv. Pavao u ulomku iz Poslanice Rimljanima koji nam je ponuđen kao drugo čitanje, više ne živimo i ne umireno sebi nego živimo i umiremo Gospodinu, jer „živimo li dakle ili umireno – Gospodinovi smo.“ U ovome je osnovna razlika između Isusa i drugih učitelja. I drugi su propovijedali opraštanje. Ali jedino ga je on konkretno i do kraja živio. I jedino on „zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima“, omogućujući svima koji ga žele slijediti da i oni mogu tako činiti.