Današnja nedjelja nam donosi za nas vjernike pomalo zbunjujuću prispodobu. Ako ju promatramo samo kroz materijalnu stvarnost onda ona u nama budi osjećaj nepravednosti, kao i u radnicima cijelog dana iz prispodobe, no Isus želi da njegovi suvremenici, a onda slijedom toga i mi današnji vjernici promatramo na njegovu prispodobu kroz duhovnu stvarnost. U materijalnoj stvarnosti se vrijednost rada mjeri plaćom pa je normalno da onaj tko više radi, više i zaradi. U duhovnoj stvarnosti – u tu stvarnost bi trebalo biti uključeno svako ljudsko zvanje, kao npr. roditelja, odgojitelja, liječnika, svećenika, profesora, da i profesora, itd. – vrijednost rada nije u plaći, makar je ona nužna, nego u radu kao takvom. Ovu poruku o vrijednosti rada u sebi i bez obzira na plaću današnje evanđelje izražava slikom mogućnosti rada u vinogradu Gospodnjem. Evo zašto će za sve one koje su dobili priliku rada u tom vinogradu, a Bog tu priliku nudi svima na njima svojstven način, konačna plaća biti ista. Ta konačna plaća nije novac. Ovdje je riječ o nečem puno vrjednijem. Isus govori o raju kao nagradi za rad u vinogradu, a u raju neće biti i ne može biti podjela po važnosti i po zaslugama, pa samim tim niti razloga za bilo kakvu i bilo čiju zavist. Radnici prvog sata koji to nisu shvaćali, a i oni kasnijih sati koji se tome nisu usuđivali niti nadati, nisu uvijek isti. To tko su radnici prvih, odnosno posljednjih sati, ovisi o vremenima u kojima se naviješta evanđelje koje smo čuli. U vremenu u kojemu je današnje evanđelje izgovoreno radnici prvoga sata su bili farizeji i pismoznanci, nasuprot bludnica, carinika, grešnika, pa čak i samih učenika i apostola s kojima se Isus družio, a koji su bili radnici posljednjeg sata. U prvoj Crkvi kad je evanđelje zapisano, radnici prvog sata su bili kršćani iz židovstva, za razliku od kršćana iz poganstva koji su bili radnici posljednjeg sata. U našem vremenu radnici prvog sata smo mi koji smo od djetinjstva kršteni i kršćanski odgajani, nasuprot onima koji su se tek kasnije obratili i postali vjernici. Svima nama, radnicima prvog sata svog vremena i svih kasnijih vremena, među njima i našeg vremena, Isus želi dozvati u pamet ono čemu nas je već u Starom zavjetu učio Bog po prorocima, u današnjim čitanjima je to po proroku Izaiji, a to je da Bog nikad i nikoga ne odbacuje, nego svakoga, pa ako je riječ i o bezbožniku koji „put svoj ostavi“ ili zlikovcu koji napusti svoje naume i milostivo mu se obrati, prima „jer je velikodušan u praštanju.“ Osim ove poruke o radnicima prvog i posljednjeg sata koja nas poziva na međusobno razumijevanje i poštivanje, današnje evanđelje ima još jednu poruku od iznimnog značenja. Ta poruka je vrijednost i važnost rada u Gospodnjem vinogradu bez obzira na sat kad smo počeli raditi i plaću koju ćemo za to dobiti.

Tomislav Petrić, župnik