Treća nedjelja došašća nam donosi dvije važne poruke kroz svoja čitanja. Prva poruka je poziv na radost, jer svjesni smo da nam je Božić sve bliže, stoga i današnja treća nedjelja ima naziv nedjelja gaudete, nedjelja radosti. Sva čitanja današnje nedjelje nas na svojstven način pozivaju na radost. U prvom čitanju smo slušali proroka Izaiju koji nam upućuje poziv: radujte se u Gospodinu. U drugom čitanju sveti Pavao nas također poziva na radost riječima: „Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte!“ Za nas vjernike Bog je izvor najdublje i najveće radosti, zato osjećajući blizinu njegova rođenja mi želimo biti još više radosni i tu radost širiti oko sebe. Stoga smo u ovo vrijeme došašća pozvani donijeti Božju radost koju mi osjećamo u svojem srcu svakom čovjeku. Konkretnu radost, ne samo riječima, nego i bratskim suosjećanjem i djelotvornom ljubavlju. Nije bez razloga upravo današnja nedjelja, nedjelja caritasa, jer tom djelotvornom ljubavi, konkretnom ljubavlju koja se očituje u pomoći bližnjemu, mi darujemo i dijelimo Božju radost s onima koji nas trebaju. Druga poruka današnje nedjelje otkriva nam se u proroku koji dominira u ovom vremenu došašća, Ivanu Krstitelju, jer on je preteča Isusov koji pripravlja put Gospodinu. Ivan opet danas svjedoči pred svima da on nije Krist, nego njegov preteča koji ima zadaću pripraviti put Gospodinu. Pripraviti put kako sam kaže onome koji će vas krstiti Duhom Svetim i kojemu kaže Ivan, nisam dostojan skinuti obuću s nogu. Tim riječima Ivan nam otkriva drugu poruku, a ona glasi poniznost. Ivan je mogao sebe proglasiti prorokom, mesijom, jer ga je narod slušao i hrlio za njim, ali nije, on u svojoj poniznosti priznaje da iza njega dolazi veći od njega. Ivan je svjestan da je Isus sin Božji i zato ukazuje na Isusa, a sebe prikazuje poniznim i malenim u odnosu na njega. Sam Isus će zato i posvjedočiti za Ivana: zaista kažem vam ne usta veći rođen od žene. Ivan nije gradio od sebe ljudsku veličinu, jer se prava ljudska veličina mjeri našim odnosom prema Kristu, a ne prema stvorenim veličinama koje mi ljudi određujemo. Doista, svjedočanstvo koje je ostavio Ivan, tiče se i nas vjernika, jer je on uzor naše adventske priprave za svetkovinu Kristova rođenja. On je pravi orijentir i zrcalo u kojem se trebamo i mi svakog dana ogledati. Kvaliteta došašća i priprema za Kristov dolazak mjeri se upravo tim odnosom. Došašće nam postaje istinsko došašće upravo prema tome koliko smo poravnali put Gospodinu, koliko smo spremni uskladiti svoja srca s Njime. Danas bi, bez sumnje, i u našem narodu i društvu dobro došlo više Ivanovog stava i pristupa koji nam omogućuje ponizno učiti od Boga, te eventualno postati moralne veličine koje istinski svjedoče za Boga, a ne za zemaljsku stvarnost.