Dragi vjernici, Isus nam na današnju treću korizmenu nedjelju progovara o dvije vrste Božjeg hrama. O crkvi kao mjestu molitve i o hramu koji se nalazi u nama, a to je naša duša koja nam je od Boga povjerena i darovana da ju čuvamo čistom i plemenitom. On nas na primjeru izgona trgovaca iz Jeruzalemskog hrama želi potaknuti da se dostojno ponašamo spram hrama molitve u kojem se okupljamo na euharistiju i spram hrama naše duše, jer i jedno i drugo se može obeščastiti našim ljudskim ponašanjem. Hram molitve je mjesto gdje se okupljamo da dostojanstveno častimo Boga kroz molitvu i sakramente, a hram naše duše je mjesto u kojem stanuje Bog po našem krštenju i moramo svakog dana voditi brigu kako ne bismo obeščastili našu dušu svojim grijesima. Isus je svojim spasenjskim djelom očistio našu dušu i poučio nas je da je naše tijelo i naš život istinski hram Božji, te da moramo skrbiti oko njegove čistoće, kao što je on skrbio oko čistoće jeruzalemskoga Hrama. Na žalost, danas mnogi vjernici ne drže do čistoće Božjega štovanja u njegovu hramu – crkvi, a još manje do toga da ga štuju čistoćom svoga života, svjesni da su sami hram Božji. Upravo ovu istinu kako smo sami hram Božji najbolje učimo do nogu Gospodinovih slušajući njegovu riječ iz nedjelje u nedjelju i primajući svete sakramente koji nas za to osposobljavaju, kako bismo, primajući Gospodina u pričesti, doista postali hram Božji, hram u kojemu prebiva onaj u kome je sva punina božanstva. Na žalost, kao što je bilo u jeruzalemskome Hramu da je bio profaniran trgovinom i novcem, i mnogi danas profaniraju sebe i svoj život više mareći za zemaljske potrebe i aktivnosti, nego za Božju prisutnost i čistoću sveta života. No, kao što je Gospodin pokazao revnost i snagu da promijeni situaciju u Hramu, tako i od nas očekuje da i sami budemo poput njega, revni za same sebe kao Božji hram. Ova revnost nije revnost oholosti i sebeljublja, već revnost svetosti na koju nas Isus poziva kad očekuje da čistimo svoje biće kao hram Božje prisutnosti i da tako Boga častimo najprije svojim životom. Tako se i u nama spaja istinsko i čisto bogoslužje s potrebom spasenja, upravo na način kako nam je Isus to pokazao kad je istjerao trgovce i mjenjače iz Hrama. Ne bojimo se ni sami načiniti bič pokore kako bismo u ovom svetom vremenu uspjeli u svome naumu, jer obraćenje i put prema boljemu ne ide bez toga.