Današnja nedjelja stavlja pred nas temu kako tjelesnog tako i duhovnog odmora koji je za ljude prijeko potreban. Evanđelje današnje nedjelje progovara kako su se učenici vratili iz poslanja na koje ih je Isus poslao i kako izvještavaju Isusa o onome što su doživjeli. Ovaj naš nedjeljni susret s Isusom u euharistiji možemo i mi poistovjetiti s povratkom apostola, jer i mi smo primili i svake nedjelje primamo od Isusa zadaću poslanja, stoga i mi trebamo napraviti sada na ovoj euharistiji svojevrsnu analizu onoga što smo učinili ili nismo učinili na planu svoga kršćanskog življenja kroz protekli tjedan. Drugim riječima jesmo li svojim životom opravdali svoje kršćanstvo ili nismo. Božja riječ hrana je za našu dušu, za naš život. Isus nas i danas želi mnogočemu naučiti. Za nas koji u nj vjerujemo, on je naš Pastir, on je naš Učitelj. On nas je naučio kako se treba odnositi prema Bogu i kako se treba odnositi prema ljudima i prema stvorenome svijetu. Apostol Pavao kaže za Isusa da je on mir naš. Po svom križu nas je izmirio s Bogom: po križu Isusovu svi ljudi imaju pristup k Ocu. Otac će ih primiti, on će ih razumjeti, on će ih uvesti u mir. Svi mi čeznemo za mirom, svi sanjamo o svijetu u kojem će biti više mira, više razumijevanja, više međusobnog prihvaćanja. Današnja tema i samo evanđelje odgovaraju za ovo doba godine kad su mnogi na zasluženom godišnjem odmoru. Da je nama ljudima potreban odmor svjedoči nam i sam Isus, koji se često povlačio u osamu na molitvu, a u današnjem evanđelju čuli smo da to isto preporučuje i svojim učenicima koji su se vratili iz svojeg prvog misijskog poslanja na koje ih je on poslao. Isus vrlo dobro zna da živimo u neprestanim napetostima i nemirima. Zato nam i govori da je odmor važan i koristan, kako za dušu tako i za tijelo. Ali kršćanin ne smije zaboraviti da je i na odmoru vjernik, već treba kroz osobnu i euharistijsku molitvu ispunjati svoje srce Isusovim mirom.