Kruna liturgijske godine jest svetkovina Krista Kralja. Nakon što su nam liturgijska čitanja u vremenu kroz godinu predstavljala razne faze Isusova života, počevši od najave rođenja pa sve do smrti, dolazimo i do svetkovine u kojoj je Krist okrunjen kao kralj neba i zemlje. Ova svetkovina je zapravo kruna njegova života. Ona je plod svega onoga što je Krist proživio. Svatko se u svom životu, ako malo razmišlja o njemu, nalazi svakodnevno pred izborom. Mnoge opcije današnjost nudi čovjeku! Sve bez muke, križ ili bez njega, uživanje ili odricanje? I kako onda biti staložen i opredijeliti se za ono pravo? Često je jedina mogućnost u ljudskoj ograničenosti upotrijebiti metodu pokušaja i pogrešaka, sve dok se ne pogodi ono najbolje. I to bi moglo trenutno zadovoljiti ovozemaljski čovjekov odabir. No, vječni odabir je ipak nešto što nema ograničen vijek trajanja, odnosno traje vječno. Tu zato ne bi smjelo biti promašaja! I dok u materijalnim dobrima možemo vidjeti i osjetiti opcije biranja, čak snositi i posljedice, za vječnost se treba opredijeliti prema „vidljivom, ali i nevidljivom“, kako molimo u „vjerovanju“, a o posljedicama možemo naslućivati. Tu nam jedino pomaže ako se vjerom zagledamo u onoga kojeg nam je poslao Otac, u Isusa Krista, koji nas pun ljubavi ozbiljno upozorava na moguće posljedice krive odluke. Za takvu se opciju čovjek istinski jedino može opredijeliti, ako Isus uistinu bude moj Kralj, koji je mjerilo sveg mog govorenja, svih mojih čina, cjelokupnog mog životnog opredjeljenja, jer je vrijedan mog apsolutnog povjerenja! I tu je izvor naše nade kao i u onog razbojnika koji je u Isusu prepoznao svoj spas. Molimo ga stoga i mi: Spomeni se i nas Isuse, Kralju naš. Mnogi oko Isusovog križa imali su mogućnost biranja, a kako su izabrali? I nama se neprestano nudi izbor s Isusom ili bez njega, sami izabiremo!

Tomislav Petrić, župnik