Dragi vjernici, prva nedjelja nakon blagdana Božića posvećena je obitelji. Nije to bez razloga jer i sam Bog se rodio u obitelji, želeći time svim naraštajima kroz povijest naznačiti važnost obitelji. U Božjem naumu obitelj je bila i ostala najsvetija stanica ljudskog života, ona je temeljno ognjište u kojem čovjek stječe svoj kulturni, vjerski i nacionalni identitet. Ognjište iz kojeg čovjek izrasta u odraslu osobu pozvanu da osniva vlastitu obitelj i nastavlja tako Božji naum opstanka čovječanstva na zemlji. Dok slavimo blagdan Svete obitelji prisjećamo se kako je Sin Božji postao čovjekom rodivši se iz krila majčina te je time postao članom ljudske obiteljske zajednice u kojoj je njegova majka Marija živjela s Josipom. Isus nije ušao samo na duhovan način u ljudsku obitelj, već je ušao na sasvim konkretan način jer je ušao u zajednicu dvoje ljudi koji su se posvetili Bogu. Tom posvetom bilo je oplemenjeno i njihovo međusobno zajedništvo, a dolaskom Sina Božjega u njihovu životnu stvarnost do kraja je bilo uzvišeno i posvećeno. Prihvaćajući Sina Božjega u svoje zajedništvo oni su time utrli put i otvorili prolaz svakoj obitelji koja u ovome svijetu traži put vjerodostojnog obiteljskoga života. Božji Sin koji je ušao u ljudsku obitelj, posvetio ju je svojom prisutnošću i čini da ona izvrši ono iskonsko poslanje koje joj je Bog namijenio, a to je da bude mjesto molitve i klanjanja Bogu i poštivanja njegove svete volje. Njegovim ulaskom u ljudsku obitelj, obitelj postaje mjesto autentičnog života koja se nadahnjuje na Bogu, a ne samo ljudska zajednica koja se ravna po ljudskim mjerilima. Zato molimo za sve naše obitelji da ih novorođeni Gospodin posveti i uzdrži u ljubavi i zajedništvu.