Na početku i ove nove godine, Crkva nam posvješćuje da je Gospodin Bog sve mudro i s ljubavlju stvorio i učinio te stoga i sve što nam se događa ima nekoga smisla u Božjim očima. Tko je Isus Krist za evanđelista Ivana, otkriva nam proslov njegova evanđelja. Dok svi drugi vide djetešce u jaslicama, Ivan u tom istom nemoćnom stvorenju promatra samoga Boga i stvoritelja svega. Za to je uistinu potrebna velika vjera, i to osobna, a ne ona koja se povodi za svim ostalima. Za Ivana je Isus Riječ, tj. smisao, vječna Očeva mudrost. Isus je zakon po kojem je sve nastalo i bez kojega nije postalo ništa. Hoće reći da izvan Isusa ne postoji ništa, nema života izvan Isusa. A s druge strane u njemu je život i sve što postoji u njemu ima život. To konkretno znači da nema te ljudske situacije, nema tog blagoslova ili nevolje, dobra ili zla koje nas može zadesiti, a da s Isusom to ne možemo prevladati i pobijediti, samo nam je potrebna istinska vjera u njega. Ne kaže uzalud apostol Pavao da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube. Hoće reći da dragi Bog pozna naš život i da želi u Isusu biti naš životni suputnik i naš Šimun Cirenac u našim životnim križevima i poteškoćama. On želi naše poteškoće i nevolje pretvarati u životne pobjede iako nam se možda u datim trenucima to ne čini i kao ljudi sumnjamo pod težinom križeva i patnja. Nije li uostalom to upravo pokazao i na primjeru vlastitoga Sina: ono što je u ljudskim očima izgledalo ludost – Isusova patnja, križ i smrt – nije li ju pretvorio u veličanstvenu pobjedu na koncu? To je Ivanov Isus, pravi Bog i Spasitelj, kojega ništa ne može iznenaditi i koji može sve savladati – radi našeg dobra. On i danas traži od nas vjeru i potiče nas da se zapitamo kakva je naša vjera? Nije li ovo poticaj Duha Svetoga da si uzmemo vremena i odgovorimo sami sebi na to pitanje? Pavao i Ivan nisu se pokajali što su Isusa upoznali i slijedili ga do kraja. Zato smo im danas zahvalni i držimo ih posebnima. Možda je to dobar put i za nas – barem za one koji želimo biti pravi kršćani, Isusu Kristu nalik. Potrebno je da uistinu čitavim bićem upoznamo Boga koji nam se daruje u liku novorođenoga Spasitelja i da svim srcem uzljubimo onako kako je on nas prvi uzljubio. Ne smijemo dopustiti da se i u ovo naše vrijeme u našem životu obistine riječi današnjega evanđelja: K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Otvorimo svoja srca za ljubav Božju da se ona istinski nastani među nama. Jedino napunjeni njegovom milošću moći ćemo svjedočiti Boga u ovome svijetu.