Danas Crkva slavi spomen svih vjernih mrtvih, slavi onu trpeću Crkvu u nebu koja se treba pročistiti u ljubavi Božjoj kako bi onda potpuno očišćena mogla biti sjedinjena sa svojim Stvoriteljem u nebu. Bog u svojoj ljubavi nije odbacio ljudski rod poradi grijeha prvih ljudi već je poslao svoga Sina da ljudima pokaže put života i mudrosti vjere. Došavši među ljude on je svjedočio da je došao okupiti one koje mu daje Otac, otkupiti ih vodeći do vječnoga doma Očeva. On je postao jamac ljubavi Božje prema čovjeku te je i objavio ljudima da je volja Očeva da ne izgubi nikoga od onih koje mu je Otac da, već da ih uskrisi u posljednji dan. Upravo jer je bio svjestan kolika je prepreka za čovjeka smrt, on je sam došao da svojim životom i smrću izbori pobjedu za svakoga od nas. On je prvi probio tu neprobojnu barijeru te pregazio nepremostivi ponor kako bi svakome koji vjeruje dao sigurnost i jamstvo da, slijedeći njega, može i sam to učiniti, istom snagom kojom je on to učinio. Došavši među ljude pridružio ih je svome životu, kako bi ih učinio i dionicima plodova svoje smrti i pobjede svoga uskrsnuća. Bio je u svemu solidaran s njima u njihovu zemaljskom životu, kako bi ih učinio solidarnima u svome božanskom daru. U tom duhu je i rekao da je volja Oca nebeskoga da „tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i on da ga uskrisi u posljednji dan“.

S tom vjerom i danas na osobiti način u molitvi promatramo drage pokojnike kojih se sjećamo ne kao onih kojih više nema, već kao onih koji su otišli ispred nas i iščekuju da se za njih ostvare Božja obećanja u svoj punini i obilju. Danas zato nismo tugaljivi i ne oplakujemo ih, premda nam je teško što ih nema među nama, već podižemo u Kristu pogled pun nade moleći za njih da im se što prije širom otvore vrata raja i vječnosti, kako bi čisti od svih natruha grijeha i slabosti zemnoga života, mogli uživati blaženu vječnost i promatrati lice Očevo i njegovu slavu. Spomendan vjernih pokojnika koji danas slavi Crkva postaje zahvalno sjećanje i spomen na one kojima je Isus zajamčio pobjedu nad smrću, a mi ih pratimo molitvom da se što prije oslobode svih svojih nesavršenosti i ograničenja kojima je ljudski život podložan, kako bi mogli udahnuti božanski život punim plućima, očišćenim od prašine prolaznosti i ljudske površnosti.

U tom duhu, puni vjere i ljubavi, upravimo Gospodinu svoje molitve koje će našim dragim pokojnicima donositi milost oslobođenja iz čistilišta za cjelovit život u Bogu, a nama će podariti snagu revnosti u svjedočenju ljubavi spram Boga i naših bližnjih.