Dragi vjernici, današnja nedjelja je nedjelja Božje riječi. Tom nedjeljom je papa Franjo htio naglasiti kako je važno svakog dana, a osobito nedjeljom osluškivati riječ Božju i po njoj se truditi živjeti. Riječ Božju današnje nedjelje čuli smo u prvome čitanju proroka Nehemije gdje nam progovara o židovskom narodu komu je Bog pružio novu šansu, oslobodivši ga iz ropstva. Narod je shvatio poruku koju mu Bog šalje po proroku Nehemiji i stoga okajava svoju prošlost i obećava vjernost Bogu u sadašnjosti i budućnosti. Evanđelista Luka opisuje nam prvi javni Isusov nastup pred svojim sunarodnjacima nakon Isusova krštenja i njegovog prvog čuda u Kani Galilejskoj, o kojem smo slušali prošle nedjelje. Danas Isus započinje svoj spasiteljski put u svom Nazaretu, put koji će ga odvesti na križ. Njegov prvi javni nastup ocrtava Božji plan spasenja i životnu zadaću koju prorok Izaija sažima u nekoliko redaka, a koje će sam Isusu u sinagogi pročitati pred prisutnim mnoštvom. Taj Božji plan spasenja, koji se ostvaruje u Isusu, Izraelci ne prepoznaju, jer u njemu gledaju samo svoga sunarodnjaka, ali ne i obećanog Mesiju koji im ima donijeti izbavljenje. Nisu bili spremni prepoznati i izčitati znakove Božjeg pohođenja ni u Isusovom rođenju, ni u njegovom krštenju pa ni sada u njegovom javnom nastupu u sinagogi, a niti će kasnije kroz čitavo njegovo javno djelovanje. Ni smrt na križu, ni samo uskrsnuće neće im biti dovoljno da shvate da je sam Bog došao u ulozi proroka da im navijesti spasenje i otkupljenje. Danas se ispunilo ovo pismo. Te riječi Isus upućuje i nama. Da ne bismo mislili da su one upućene nekom narodu i ljudima koji su živjeli u prošlosti i da one nemaju težinu u ovo naše vrijeme u kojem živimo. Isus želi upravo po proroku Izaiji uputiti poziv i svakome od nas, koji se svake nedjelje okupljamo na slušanje njegove riječi i slavljenje njegove žrtve, na kršćansko življenje i svjedočenje. Bit poruke koju nam želi danas uputiti ista je koju je želio uputiti i svojim sunarodnjacima. I nas danas želi potaknuti da otvorimo ne samo svoje tjelesne oči, nego oči svoga srca i da se zagledamo srcem u njega i prihvatimo njegovu Riječ čitavim srcem i bićem. Da se i ne bi nama dogodilo kao i njegovim sunarodnjacima da su gledali njegova čudesna dijela, ali nisu u njemu prepoznali milosni čas pohođenja Božjega.