4. nedjelja kroz godinu – Prikazanje Gospodinovo – SVIJEĆNICA

Na današnju nedjelju slavimo blagdan Isusova prikazanja u Hramu. Josip i Marija odlaze u Jeruzalem izvršiti izraelski zakon, tj. obaviti obred prikazanja prvorođenčeta i obred čišćenja. Luka nam veoma šturo govori o samom tom činu, njega zaokuplja nešto sasvim drugo, točnije netko drugi, a to su starac Šimun i proročica Ana. Jeruzalemski hram bio je središnji hram izraelskog naroda, tako da je pretpostaviti kako se u njemu, za vrijeme Isusova prikazanja, nalazilo prilično mnoštvo levita i hodočasnika. A zašto baš od tog mnoštva Bog odabire starca Šimuna i proročicu Anu da progovore o djetetu? Odgovor na to pitanje trebamo tražiti u rečenici: „Ponukan od Duha dođe u Hram.“ Starac Šimun je osluškivao Božji glas, on je vjerovao Bogu te neumorno čuvao nadu dolaska Utjehe Izraelove. Upravo je ta njegova priprema urodila plodom, odnosno iskustvom živoga Boga. To je i poticaj svima nama, jer svi mi imamo izbor biti Šimun ili Ana, odnosno biti istinski vjernici kojima je crkva dom, ili pak s druge strane biti poput turista koji se dive crkvi kao umjetničkom zdanju, ili nam se može desiti da u crkvu dolazimo iz puke navike jer i drugi oko nas idu. Razlika između njih je baš u toj pripremi, tj. pristupu. Postoji li u našemu srcu priprema za susret sa živim Bogom ili tamo idemo jer takav običaj? Postoji jedna velika opasnost, a to je opasnost navike. Mi se sasvim lako možemo naviknuti da svake nedjelje odemo na misu, poslije se okupimo oko obiteljskog stola i tako iz nedjelje u nedjelju, a da uopće i ne razmišljamo o onom što činimo. Baš zbog toga je potrebna priprava za svetu misu. A ta priprava se očituje u našoj svijesti da se saberemo u srcu i posvijestimo si kuda idemo i kakvi idemo na susret s Bogom. Bilo bi lijepo kada ne bismo došli zadnji tren u crkvu, nego barem nekoliko minuta prije i sjeli u klupu i sabrali svoje misli i ispitali svoju savjest, tako kad svećenik pozove na početku mise na pokajanje da se iskreno pokajemo za svoje slabosti i dopustimo da nas Gospodin očisti i pripravi na susret s njime. Gledajući starca Šimuna, možemo vidjeti kako je nakon susreta sa novorođenim Bogom bio sav ispunjen Duhom Svetim da je bio spreman odmah poći nebeskom Ocu. Njega ništa više od zemaljskog nije oduševljavalo. Proročica Ana je odmah po susretu s Isusom stala hvaliti Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema, pripovijedala o djetetu. A upravo ovakvo iskustvo živoga Boga, kako su ga imali priliku iskusiti starac Šimun i proročica Ana imamo i mi svaki dan na oltaru za vrijeme svete mise, čak štoviše mi imamo mogućnost iskusiti i više, jer imamo priliku blagovati njegovo tijelo i krv. Mi ne samo da možemo postati Šimun ili Ana koji su osluškivali Božju riječ u Hramu, mi možemo po svetoj euharistiji postati sami Hram, trajno prebivalište Božje.

ŽUPNE OBAVIJESTI

VJERONAUK: