Dragi vjernici, današnja nedjelja nam progovara kroz svoja čitanja o važnoj temi, o pozivu. Pozivu koji Bog upućuje nama ljudima, pri tom ne gledajući na našu ljudskost i grešnost, nego na našu vjeru u srcu. To nam svjedoči i prvo čitanje i prorok Izaija kojega Bog poziva da bude njegov prorok unatoč tome što je Izaija svjestan da je grešan i slab. To nam svjedoči i apostol Pavao u Poslanici Korinćanima u kojoj govori o svojem pozivu kroz ukazanje Isusovo njemu kao posljednjem i kao nedonoščetu, kako Pavao sebe naziva, ali svjedoči da se zbog te milosti Božje najviše trudio opravdati poziv Božjom milošću i svojom zauzetošću u vjeri. Evanđelje nam na tom tragu progovara o pozivu učenika na Genezaretskom jezeru gdje Isus izabire svoje prve učenike. Možemo primijetiti kako nam evanđelista prenosi da Isus ide korak po korak kako bi učvrstio poziv u srcima budućih učenika. Da bi se lakše obratio mnoštvu najprije moli Petra da mu svojom lađom omogući da lakše naviješta okupljenima. Petar prihvaća Isusov poziv na suradnju i to je prvi korak koji Isus čini kako bi dopro do Petra. Nakon što se obrati mnoštvu, Isus ide korak dalje, moli Petra koji se vratio s noćnog ribolova razočaran što nije ništa ulovio da se otisnu od obale i da krenu u ribolov. Stavlja Petra na kušnju, da učini protivno ribarskoj logici, jer on kao iskusni ribar zna da se riba ne lovi danju, a niti blizu obale zato i govori Isusu: Ta učitelju cijelu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže. I dogodilo se čudo, mreže su bile pune riba. Dragi vjernici nije ovdje riječ o čudesnom ribolovu i punim mrežama. Riječ je o vjeri u Isusa, o povjerenju koje je Petar očitovao slijedeći njegovu riječ. To je taj najvažniji korak kojim je Isus išao do kraja, tražeći od Petra vjeru u nelogično pa gledano ljudskim očima i u nemoguće, koje se jedino Božjom snagom ostvaruje ako vjerujemo. Možemo slobodno reći da je Petar položio ispit vjere pred Isusom. Na njegovu primjeru zapravo vidimo što je vjera. To nije zasigurno naučeno znanje o Bogu, nisu samo naučene molitve, nego potpuno pouzdanje u Boga i vjera u njega i onda kada se sve čini bezizlaznim  i nelogičnim u našim očima. Zato i mi draga braćo i sestre u današnjem Izaijinom i Petrovom pozivu trebamo prepoznati naš osobni poziv koji nam Bog upućuje. Uputio nam ga je već po našem krštenju, ali nam ga u svakom susretu u euharistiji uvijek iznova potvrđuje. I jasno nam progovara da naše slabosti i ljudskosti nisu prepreka da budemo njegovi svjedoci u društvu i svijetu u kojem živimo svoj život.