Danas svečanom procesijom sa maslinovim grančicama i cvijećem u rukama počinjemo Veliki Tjedan u kojem ćemo se spomenuti muke, smrti i uskrsnuća Kristova i našom vjerom živjeti sve ove tajne s njime. Stoga se moramo pripremiti i znati iskoristiti vrijeme što je pred nama na onim uputama koje smo imali i proživjeli u samoj Korizmi. Samo vjerom možemo razumjeti sve ove tajne i nikako drugačije. Stoga će nam izgledati, a ne izgleda nego je to tako i točno, da u sva tri godišta Sveta Crkva, kao ni u jednoj drugoj prilici, ponavlja gotovo sve jednako. Istina, različiti su ulomci evanđelja za procesiju, ali govore o jednom – o Isusovu svečanom ulasku u Jeruzalem gdje će biti osuđen na smrt križa, gdje će umrijeti, ali i uskrsnuti. Zatim su tu i četiri Evanđelja o jednoj te istoj muci, smrti i uskrsnuću Kristovu. Veoma su male razlike u glavnim crtama evanđeoskih izvješća. Svi nam žele reći da su se muka i smrt Isusova dogodili „za nas ljude i za naše spasenje“, onako kako molimo u vjerovanju, a to se sve dogodilo po slobodnom posluhu Isusovu nebeskom Ocu po njegovom planu spasenja grješnoga čovjeka kojega Bog ljubi neizmjernom ljubavi. On je to učinio za nas jer nas ljubi i dao svoga Sina.

Njegov Sin nas poziva da mu odgovorimo i mi danas nošenjem križa svaki dan. Puno puta se njegov križ ne vidi među nama, ali je tu; tu je Krist koji pati na puno načina i mjesta kao što kaže u usporedbi o konačnom sudu „bijah žedan, gladan, u zatvoru… ne dadoste mi jesti ni piti i ne pohodiste me…“. On je dao život za nas da nas učini djecom Božjom i učini braćom jedne drugima zapovijedajući nam da ljubimo jedni druge kao što nas je on ljubio i to je najveća ljubav (Iv 15,12…). U svemu ovome nikada ne smijemo zaboraviti današnji naš početak slavljenja ove svete mise procesijom, maslinovim granama, pjesmom i slavljem samome Gospodinu kojemu smo klicali „Hosana“. Kada je činio čudesa i bio im blizu za sve onda su ga htjeli zakraljiti svi, pa čak i protivnici, a oni maleni su bili spremni dati svoj život za njega. To su potvrdili svečanim ulaskom i kraljevskom počašću kada je ulazio u Jeruzalem. To je danas vrhunac dočeka koji se mogao pripremiti nekome. To je danas Isus koji ulazi u Jeruzalem. Zapitajmo se što taj njegov ulazak znači za svakoga od nas osobno? Neka nas Isusovo predanje u smrt potakne da još više prigrlimo i mi vlastite križeve i da ih s Njime strpljivo nosimo kroz život.

Tomislav Petrić, župnik