Dragi vjernici, dragi župljani!

Današnjom nedjeljom završavamo vrijeme korizme i započinjemo veliki tjedan, vrijeme u kojem se solidariziramo s Isusom na njegovu križnom putu, s njegovom mukom i smrću da bismo se, puni nade, pridružili blagdanu njegova uskrsnuća. Svjesni smo da su ova korizma, a s njome i ovaj veliki tjedan posebni u našem životu, jedinstveni do sada jer čitav svijet se našao u svojevrsnoj borbi protiv opake bolesti izazvane korona virusom. Sve nas je to primoralo da se zatvorimo u svoje domove i da ne izlazimo van bez prijeke potrebe i da se ne okupljamo na misnim slavljima, što nama kršćanima posebno teško pada, jer mi kršćani živimo svoju vjeru od euharistije u kojoj se hranimo živim Kristom.  No životi naših bližnjih, kao i naš osobni život nama kršćanima moraju biti na prvom mjestu, jer nas na to poziva i sam Gospodin. Stoga smo pozvani biti sjedinjeni u osobnoj molitvi u svojim obiteljima i pratiti euharistiju putem  tehnoloških pomagala i duhovno se pričešćivati, te tako biti sjedinjeni s nama svećenicima koji sami prikazujemo euharistije u praznim crkvama za vas i čitav svijet. Vrijeme je to svojevrsne kušnje za nas ljude modernog doba, kušnje iz koje ćemo duboko se nadam i vjerujem svi zajedno izvući pozitivnu pouku. Svaka kušnja, križ i patnja koja se očituje u vlastitoj ili pak naših bližnjih, bolesti treba nas još više približiti Onome koji je za nas umro na križu, da bismo mi živjeli u vječnosti. Kristova muka koju slavimo danas želi nas ohrabriti i u ovim teškim trenucima u kojima se nalazimo, budeći u nama novu nadu da nas Bog nije zaboravio i ostavio, iako će mnogi i u ovim teškim trenucima, napose nakon razornog potresa koji je pogodio naš glavni grad Zagreb i okolicu, govoriti da Boga nema i da je nemoćan pred ovom situacijom, no mi vjernici znademo da je ovo svojevrsna kušnja koja nas poziva da se još više pouzdajemo u Boga, da se sjedinimo u molitvi i da se još više učvrstimo u vjeri i ljubavi jedni prema drugima. No postoji i ona druga opasnost da mislimo da je ovo svojevrsna kazna  Božja jer se čovjek današnjice odvojio od Boga i misli da može sve bez božje pomoći i da mu Bog i vjera nisu potrebni, no mi istinski vjernici znademo da Bog ne kažnjava, jer On nas neizmjerno ljubi što nam je i pokazao u žrtvi svoga vlastitog Sina na križu, koju današnjom nedjeljom slavimo. U evanđelju o slijepcu kojega je Isus ozdravio a koje smo slušali četvrte korizmene  nedjelje Isusov odgovor na pitanje njegovih učenika: Gospodine tko li sagriješi on ili neko od njegovih da se slijep rodio, Isus jasno odgovara ni on niti niko od njegovih, nego se Bog želio po njemu proslaviti. Bog se proslavio po slijepcu kojemu je otvorio oči da bi i on, ali i svi mi progledali očima srca. Stoga i mi trebao u tom duhu gledati na ove nemile događaje i nemilu situaciju koja nas pogađa kao priliku da se Bog po njoj proslavi u nama i po nama i po našoj vjeri i da nas to sve zajedno još više učvrsti u vjeri i ljubavi jednih prema drugima i prema njemu našem Stvoritelju. Isusov današnji ulazak u grad Jeruzalem poticaj je i nama vjernicima da se u duhu zaputimo s Njim i apostolima u grad Jeruzalem i da u smislu Kristove patnje i umiranja pronađemo utjehu i nadu za svakoga pojedinoga od nas. Slaveći Kristovu muku i u duhu gledajući Isusa patnika koji će i ovih dana velikog tjedna, a osobito vazmenog trodnevlja proći pored nas kao čovjek koji je sve naše boli uzeo na se i ponio ih na križ, nemojmo dopustiti da on prođe u našim srcima nezapažen. Duh današnjeg blagdana Cvjetnice poziva nas kršćane da očistimo svoje duše, pošto nam to nije moguće fizički, pozvani smo to učiniti kroz osobno savršeno pokajanje i moliti za oproštenje svojih grijeha. Crkva nam u ovim teškim trenucima nudi tu mogućnost i potiče nas da ju iskoristimo, osobito sudjelujući na misnim slavljima putem televizije ili radio prijamnika. Molimo i mi ovog velikog tjedna, da nas  Kristova ljubav s križa ohrabri da ne zdvajamo pred poteškoćama života već da nas ova životna situacija učvrsti u vjeri i molitvi za sve one koje je bolest korona virusa pogodila, za sve one koji su ostali bez svojih bližnjih, za sve koje je pogodio i ovaj nedavni potres, za sve one koji se na bilo koji način brinu za bolesne, osobito za naše medicinsko osoblje i sve vrijedne i hrabre ljude u svim organizacijama koje su se uključile u ovu zajedničku borbu za spas čovječanstva.

Moleći zagovor Blažene Djevice Marije, Zdravlja bolesnih, Svetog Nikole biskupa i blaženog Alojzija Stepinca  u Gospodinu vas pozdravljam.

Tomislav Petrić, župnik