Uskrs je blagdan života, blagdan radosti, to nam svjedoči uskrsli i živi Isus koji je pobijedio smrt. To nam svjedoče i čitanja što nam ih Crkva na današnju svetkovinu stavlja u liturgiji pred nas. U njima nam svjedoče žene i učenici kojima se uskrsli Gospodin prvoga dana po suboti ukazivao hrabreći ih i potičući da se i oni nastavljaju okupljati nedjeljom koja je spomen njegova uskrsnuća. Blagdan Uskrsa je neponovljiv, radostan i svet dan. Dan što ga učini Gospodin, kako kliče raspjevani psalam. Oni učenici na putu u Emaus rekoše: „A mi smo se nadali.“. Dobro su se nadali, ali su svoju nadu gradili na ovozemaljskom životu. Mislili su da Isusovo poslanje završava smrću, tamom groba koji je zapečaćen teškim kamenom. Za više od toga oni nisu bili sposobni. A Isus je pokazao da ima i onaj drugi život, bogatiji i ljepši, život vječni. A on nije rezerviran samo za njega. Isus je u njemu bio oduvijek, prije nego je došao na ovu zemlju. Sada ga je pripravio i za sve nas. A kršćani, Isusovi prijatelji, posve će dijeliti Isusovu sudbinu: morat će umirati, ali će s njim i su uskrsnuti, kako reče Pavao Kološanima. Za kršćanina sadašnje patnje više nisu tragične i besmislene, zato za njega ni grob nije posljednja tamna postaja gdje sve prestaje. Zato kršćani znaju ispraćati svoje pokojne uz pjesmu: „Kraljice neba, raduj se!“. Kad ne bi vjerovali u uskrsnuće, bila bi uzaludna naša vjera. A ovako je to sjajno svjedočanstvo vjere. Onaj tko je Isusov bio na ovome svijetu, Isusov ostaje. Dapače Isus ga prati i u mučnom prolazu koji se zove smrt iz ovog vremenitog u onaj vječni život. Tu se događa rađanje novoga života. To je svjetlo koje obasjava cijeli zemaljski čovjekov život i daje mu novi smisao. Kršćaninov život ne završava patnjom i grobom, on prelazi u život koji ne prestaje, život punine u Božjoj blizini. Vjerujemo u to jer nam je Isus to dokazao današnjim blagdanom.

S tim mislima i željama sretan i blagoslovljen Uskrs, žele vam župnik Tomislav i đakon Miljenko sa župnim suradnicima!