Dragi vjernici,

današnjom prvom nedjeljom došašća zakoračujemo u novu liturgijsko vrijeme, ali i novo milosno vrijeme za nas kršćane. Iako nas životne okolnosti koje nas okružuju zbog pandemije korona virusa često potiču na budnost i pažnju u svakodnevnom ponašanju i vođenju brige kako za svoje tako i za zdravlje svojih bližnjih, današnja nedjelja ima za cilj da nas drži budnima i u našoj vjeri i duhovnom životu. Opasnost je da kao vjernici u neprestanoj brizi i strahu za tjelesno zdravlje zaboravimo i duhovno koje je itekako važno za naše spasenje. Stoga nam današnje Markovo evanđelje donosi važne Isusove riječi: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“ Ne želi nas Isus ovim riječima prestrašiti i još dodatno unijeti strah u naše živote, nego nas želi ohrabriti da se kao vjernici u ovo vrijeme neizvjesnosti oslonimo vjerom na njega koji je naša duhovna snaga i utjeha kroz sakramente i molitvu. Cijelo vrijeme došašća će nam se protezati Isusova misao i poziv na budnost kako bismo se što bolje duhovno, a onda i tjelesno pripremili za nadolazeću proslavu Božića. Došašće je za nas kršćane vrijeme iščekivanja, vrijeme nade. Nada je velika nosivost čovjekova života, ona je sila koja nas brani da ne bismo sami sebi počeli govoriti kako ovaj život sa svojim sadržajem nema smisla. Okruženi smo s ljudima na čijim licima često možemo iščitati tugu, strah, nezainteresiranost za život, za vjeru, pa onda tako i za Boga. Često se u mnogim našim suvremenicima može prepoznati da su izgubili nadu u radost u bolje sutra. Došašće je vrijeme koje nas poziva da se prenemo od sna svakodnevnice i pokušamo oživjeti tu nadu kako u našem životu tako u životima naših bližnjih. Često mislimo da se ne možemo utješiti ili bolje reći ispuniti sva svoja iščekivanja samo u ovome svijetu no vrijeme došašća nam jasno poručuje da je jedina i najveća nada za čovjeka Bog i vjera u njega. Mnogi naši suvremenici to ne žele shvatiti i zbog toga lutaju ovim svijetom bez nade, izgubljeni i zaboravljeni od svih. Uz poziv na budnost ide i naše osobno obraćenje u vjeri. Želja svakog kršćanina ovog došašća mora biti želja za obraćenjem mene samoga, ali i ljudi koji me okružuju. Obraćenje počinje od nas samih, svatko od nas mora najprije krenuti od sebe samoga tek tada imam pravo to tražiti od drugih. Pravo i istinsko obraćenje ide za tim da se čovjekovo srce promijeni, a to znači čitava njegova osoba i sav njegov život. Da bi se čovjek istinski obratio treba u njemu postojati istinska želja da svuče sa sebe starog čovjeka i obuće se odjelom Isusa Krista, odjelom istine i ljubavi. Po svakom od nas ovaj svijet i društvo mora postati plemenitije i bolje. Svako je od nas dužan po ljubavi Božjoj koju nosimo u srcu činiti dobro, brinuti se za druge, čuvati svoje zdravlje, ali i zdravlje brata pokraj sebe i tako  biti drugima primjer u vjeri. Neka nas sve u tom hodu kroz došašće ohrabri i učvrsti naša Nebeska Majka Marija po kojoj nam je zasjalo Sunce pravde, Krist Gospodin naš.