„Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uz vjeruje da si me ti poslao.“ Tako je molio Isus na Posljednjoj večeri. Isusov pogled u tom svečanom času ide u budućnost, on presijeca stoljeća, pred očima mu je bezbroj učenika, i današnji naši mladi i djeca, svi mi, odnosno čitava Crkva. Nalazimo se u devetnici Duhova i u liturgijskom iščekivanju dolaska Duha Svetoga. U zajedništvu smo i postojanoj molitvi u dvorani posljednje večere s Marijom i apostolima s kojima se prisjećamo dijelova Isusovog oproštajnog govora, njegove veliko svećeničke molitve, koju je uzdignutih očiju prema nebu molio u istoj toj dvorani neposredno prije svojeg odlaska u muku i smrt. Molio je Oca dvije stvari. Molio ga je da one koji su njegovi sačuva u svom imenu i molio ga je da ih posveti u istini. Molio je to za učenike u dvorani. Molio je to i za Crkvu koja se rađala i koja, makar još nije imala puninu darova Duha Svetoga, donosi svoje prve odluke. Molio je za naše krizmanike koji su primili darove Duha Svetoga, da ustraju u življenju i svjedočenju tih istih darova. Molio je za naše prvopričesnike koji su po prvi puta primili Isusa u posvećenoj hostiji u svoje srce, molio je i za njihove roditelje da ne posustanu u obećanju odgoja djece koju su dali Bogu na njihovom krštenju, molio je i za sve nas da ustrajemo na putu vjere i molimo jedni za druge da ostanemo povezani u Isusu. Biti sačuvani u Očevom imenu, znači biti jedno s Isusom i po Isusu s Ocem. Znači uključiti se u ono jedinstvo koje postoji između Oca i Sina. Molitvi za očuvanje jedinstva s njim i Ocem, Isus dodaje molitvu Ocu da nas posveti u istini. Isusova molitva Ocu da nas Otac sačuva u svom imenu i posveti u istini je istovremeno njegov poziv na svetost upućen učenicima, onima u dvorani posljednje večere, ali i svima nama koji smo na njihovu riječ povjerovali u njega i po krštenju se uključili u ono jedinstvo koje postoji između njega i Oca. Poziv na svetost nije i ne smije biti bijeg od svijeta. Moleći Oca da nas sačuva u svom imenu i posveti u istini, Isus moli da u izvršavanju te svoje zadaće odolimo napasti postati od svijeta i budemo sposobni u svijetu živjeti onako kako je on živio u svijetu, trudeći se uvijek svjedočiti da smo stvoreni za ono vječno koje trebamo ostvariti sada i ovdje svojim življenjem vjere.