Crkva današnjom nedjeljom i blagdanom Krštenja Isusova završava božićno vrijeme i vraća nas u vrijeme kroz godinu, možemo reći svakidašnjicu vjerničkog života. Bog se tijekom dugih stoljeća, kao što smo mogli čuti u današnjem prvom čitanju proroka Izaije, malo pomalo objavljivao svome narodu. Kroz mnoga čudesa kroz koja ih je vodio i izbavljao iz različitih ropstava u koja su upadali kroz čitavu povijest. Bog im je uvijek iznova pokazivao da je uz njih i da ih ne napušta unatoč njihovim lutanjima i odbacivanjima njega. Vrhunac Božje brige za čovjeka Bog je pokazao po rođenju i utjelovljenju svoga sina Isusa u kojem je postao jedan od nas kako bi nas približio sebi i poveo nas svojim putem spasenja i otkupljenja. To nam svjedoči i sam apostol Pavao u današnjem drugom čitanju kada nam progovara: Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi… pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga u svome jedinorođenome Sinu koji je postao čovjekom. U betlehemskom djetetu Bog nas je susreo tada u našoj ljudskoj djetinjoj nevinosti. Ovdje na Jordanu On čini jedan veliki korak naprijed. Više nas ne susreće samo u našoj nevinosti, nego nam se pridružuje i u našoj grješnosti, kako bi nas oslobodio grijeha i pokazao nam put milosti. Utjelovljenje ne znači samo da se Bog učinio čovjekom, nego znači da je Bog na sebe preuzeo u potpunosti i našu ljudsku sudbinu, pa čak i onu obilježenu grijehom, jer on je kao nevini Jaganjac uzeo na sebe naše grijehe, kako ga je svojim učenicima prokazao sam Ivan Krstitelj govoreći: Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta, a što i mi vjernici svakog dana iznova molimo u svakoj svetoj misi. Stoga nam blagdan krštenja Gospodinova ne govori samo o onom što se na Jordanu dogodilo Isusu, nego nam govorio i o tome što se tim događajem, na Jordanu počelo događati nama. Jer Božja objava na Jordanu, nije se dogodila poradi nikog drugog doli nas samih, Bog je htio da mi čujemo i osvijestimo si da je Isus Sin Božji kojega trebamo slušati. Stoga sve što Bog čini u Isusu Kristu čini radi nas, jer nas želi učiniti dionicima svog zajedništva. Isusovo krštenje na Jordanu je zapravo navještaj onog trenutka u kojemu smo i mi službeno postali ljubljeni sinovi i kćeri Božje, a to potvrđujemo svojim vlastitim krštenjem.