Danas slavimo svetkovinu uzvišenja Svetoga Križa, križa po kojemu je nama ljudima darovano spasenje. Slavimo simbol naše vjere, sredstvo i znak spasenja. Znak pobjede na kojem je Sin Božji umro, kako bi dao Bogu zadovoljštinu za naše grijehe i spasio ljudski rod od vječne propasti. Isusovi suvremenici, a među njima i sami apostoli, nisu mogli shvatiti da netko, koga Bog voli i koga šalje da donese ljudima spasenje, umire na križu. Zato je za Židove križ bio sablazan. Nisu prihvaćali i nisu mogli pojmiti da silni Bog koji ih je svojom moćnom mišicom spašavao u povijesti iz babilonskog, egipatskog i drugih ropstava u koja su upadali, umire na križu, i to križu koji je služio kao kazna za zločince. Stoga i ne prihvaćaju Isusa kao Sina Božjega, jer u Bogu su gledali samo onog tjelesnog osloboditelja kojeg su sada iščekivali da ih opet oslobodi od rimskog okupatora. No Bog ih ovog puta po svome Sinu želi osloboditi onog istinskog ropstva, u kojem se i mi često nalazimo, a to je ropstvo grijehu. Zato i Židovima, ali i nama u Kristovu križu pokazuje da ono što je u ljudskim očima prezreno i neznatno, proglašeno simbolom na kojem umiru zločinci, on izabire da posveti i stavi pred nas kao simbol spasenja i otkupljenja po muci, razapinjanju vlastita Sina. Stoga i nas Kristov križ nuka da se i mi osobno zapitamo što on nama znači? Je li on i danas nekima, pa i kršćanima, neprihvatljiva stvarnost, pa čak i sablazan, ili je znak spasenja po kojem smo spašeni intervencijom Božje ljubavi. Kao oni koji smo kršteni u znaku križa, trebamo se trajno pitati koja je poruka križa za nas vjernike današnjeg vremena? Vjerujem da ćemo se svi složiti da je najveća poruka Kristova križa za svakog od nas Božja ljubav. Ljubav koja je išla do kraja, do predanja onoga najdragocjenijega, vlastita Sina. Osim poruke ljubavi, križ Spasiteljev nam govori o pobjedi nad grijehom, o pobjedi nad smrću, o našem otkupljenju i spasenju. Kada te poruke prihvatimo svojim bićem, tada ćemo u drvetu križa prepoznati drvo našega zajedništva s Bogom, koje se ostvaruje ne samo u ovozemaljskom životu, nego i u vječnosti. Iako je simbol križa kroz mnoga stoljeća za čovječanstvo bio neprihvatljiva stvarnost, Isus je tu stvarnost svojim primjerom učinio najuzvišenijim znakom. Učinio je znak križa žrtvenikom ljubavi koji oživljuje i preporađa, koji nas liječi i oslobađa, od vječne propasti. Stoga s vjerom prihvatimo Kristov križ kao simbol spasenja, ali i vlastiti križ kao put do spasenja i vječnosti.