Evanđelje prošle nedjelje nas je, kroz prispodobu o nepoštenom upravitelju, upozorilo na upravljanje dobrima koja su nam povjerena, odnosno koja su nam dana da po njima mudro steknemo ono vječno blago na nebesima. Evanđelje ove nedjelje nas želi, kroz prispodobu o bogatašu i siromašnom Lazaru, upozoriti na njihovo nepošteno korištenje. I dok je nepošteni upravitelj zaslužio pohvalu jer je dobro koristio ono što je nepošteno stekao ulažući u ljude, bogataš iz današnjeg evanđelja zaslužio je samo osudu jer to nije činio.

Cilj ove prispodobe nije, dakle, bio progovoriti o konačnoj kazni i nagradi, nego prokazati stanje nepravde na zemlji i sve, a osobito članove kršćanskih zajednica, dakle nas, pozvati na nove i drugačije odnose dijeljenja i solidarnosti. Iako se ne može reći da mi kršćani nismo dali i da ne dajemo, ne samo u teoretskom nego i u praktičnom smislu, velik doprinos društvenoj pravdi na svijetu, to što činimo ipak nije dovoljno. To je tek milostinja u moru nepravde svijeta koji je, kako je rekao pokojni papa Franjo, zatrovan ekonomijom koja ubija, a kojoj su posljedice to da se ekstremno bogatstvo zadržava u rukama nekolicine, dok se s druge strane stvara sve veći broj siromašnih kojima ostaju zatvorena vrata prema tom bogatstvu koje, po Božjoj promisli, nije namijenjeno samo nekima nego svima, da bi svi mogli imali život dostojan čovjeka. Što nam je činiti? Prispodoba nas šalje Mojsiju i Prorocima, odnosno Svetom pismu. Čuli smo u prvom čitanju jedan veoma snažan proročki tekst na ovu temu. Sv. Pavao nas šalje Isusu i njegovom lijepom svjedočanstvu pred Pilatom koje pokazuje da Isus nije samo govorio nego da je i živio ono što je govorio. To je onaj trenutak kad se on do krajnjih granica lišio svoga bogatstva i poistovjetio s našim siromaštvom. Iz ovog poslanja Isusu i njegovom primjeru proizlazi i pouka iz koje lako možemo zaključiti kakvi bi trebali biti društveni odnosi za koje se mi kršćani zalažemo i koje živimo. No važno je znati da oni ne počinju od drugih nego od nas. Zato se sv. Pavao u drugom čitanju svakom od nas osobno obraća riječima: „Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: čuvaj zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do pojavka Gospodina našega Isusa Krista.“