Crkva današnjom nedjeljom i blagdanom Krštenja Isusova završava božićno vrijeme i vraća nas u vrijeme kroz godinu, možemo reći svakidašnjicu vjerničkog života. Danas slavimo ne samo Isusovo Krštenje, već početak njegova javnog života i poslanja koje je od Oca primio, ali i spomen našeg krštenja. Isus iz Nazareta, do tada od svih promatran kao običan tesar, dobiva nebesko poslanje, proglašen je službeno Sinom Božjim. Isusov dolazak na Jordan izazivao je u mnogima onda, ali izaziva i danas u nama pitanja: Zašto je Isus došao pred Ivana i zatražio od njega krštenje? Zašto se pomiješao s ljudima i zagazio u Jordanske vode i zatražio krštenje kojim se brišu ljudski grijesi, a bio je bezgrešan? Moramo priznati da nas Isus tim činom pomalo iznenađuje. Iznenadio je i Ivana Krstitelja, koji mu se usprotivio riječima: Ti mene trebaš krstiti, a ti meni dolaziš. No moramo si osvijestiti da je Isus posve prihvatio znakove našega zemaljskog putovanja. Svojim rođenjem je uzeo naše tijelo i tako ušao u svu našu ljudskost, ali ne i grešnost. Događaj iz današnjeg evanđelja – njegov ulazak u vodu Jordana predstavlja još jednu gestu njegova ulaženja u naš hod na zemlji. Želio se u potpunosti sjediniti s čovjekom te iz tog razloga prima krštenje da bi pokazao da se ne razlikuje po ničemu od čovjeka, osim po grijehu. No ne samo to, već Isus činom krštenja zapravo daje priliku da ga Otac objavi svijetu: Ovo je Sin moj ljubljeni u njemu mi sva milina. Slušajte ga! Ovim se događajem doista otvara novo poglavlje odnosa Boga i čovjeka, jer od ovog trenutka nastupa vrijeme nove pravednosti za čovjeka. Od ovog trenutka Isus ulazi u svijet snagom Božjom, kao ovjerovljeni Sin Božji koji ima pravo na svijet. Mi smo po njegovom i svojem krštenju postali djeca Božja, postali smo njegovi miljenici, stoga nam je tim veća odgovornost da živimo svoje krštenje, ali i da budemo svjedoci u vjeri onima koji su se u našoj vjeri krstili. Velika je to i odgovorna zadaća, jesmo li je svjesni? Jer Krist Gospodin je došao među nas da nam objavi kako i Bog ima očekivanja prema nama. Sin Ljubljeni u kojem je sva Očeva milina nam je putokaz jer on ispunjava volju Očevu te i nas osposobljava da i sami idemo ispunjenjem Božjih očekivanja trudeći se preobražavati iz dana u dan svijet u kojemu živimo.