Dragi vjernici, današnja nedjelja nas kroz svoja čitanja na tako lijepi i poučan način poziva da živimo istinski svoju vjeru. Prvo čitanje proroka Izaije nas potiče da ne zaboravimo da kao vjernici nikada ne smijemo dopustiti da braća i sestre oko nas trpe bilo zbog tjelesne ili duhovne oskudice. Izaija nam poručuje: „Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom.“ To je smisao našeg življenja vjere na koji nas potiče i sam Isus u današnjem Matejevom evanđelju kada nam govori da kao vjernici moramo biti sol zemlje i svijetlo svijeta. Kao što sol daje smisao hrani, da nam ne bude bljutava, jednako tako i kršćani u svijetu daju smisao životu, da život ljudi ne bude „bljutav“ i besmislen. Ako pak kršćani ne daju novi smisao životu društva i sami postaju „bljutavi“, a bljutave hrane ionako ima dovoljno po stolovima današnjeg suvremenog društva. Osim što svijet moraju čuvati od „pokvarljivosti“, dajući mu svakodnevno ponude novoga smisla, kršćani zapravo postaju svjetlo ovoga svijeta i kao što se ne može sakriti grad koji je na gori sagrađen, jednako tako ni kršćanin koji svojim životom postaje svjetlo drugim ljudima s kojima živi. Kršćanin postaje svjetlo svim ljudima s kojima živi, jer postaje svjetlost svijeta, koje svijetli svima u kući, kako kaže Isus. Kršćanin, dakle, svojim životom daje primjer svakog dobrog djela koje je prožeto ljubavlju prema nebeskom Ocu, kojega smo svi mi pod ovim nebom djeca, kako bi po kršćaninovom svjetlu i drugi slavili Oca koji je na nebesima, to jest postali kršćani. Isus, dakle ne traži „kršćansko društvo“, već traži kršćane u društvu, koji će društvo svojim dobrim djelima prožimati i pogled društva podizati k nebeskom Ocu. Molimo da nas Gospodin učini upravo takvim kršćanima.

Tomislav Petrić, župnik