U srijedu, 18.veljače, na čistu srijedu (Pepelnicu) započeli smo četrdesetodnevno vrijeme korizme. To je milosno vrijeme koje nas kroz post, molitvu i djela milosrđa priprema za proslavu Uskrsa. Pepelnica i korizma podsjećaju nas na prolaznost ljudskoga života ovdje na zemlji i da nam je prava domovina zapravo na nebu. Kroz post, molitvu i djela milosrđa nastojimo biti bolji ljudi i kršćani i tako se pripremiti za Kristov dolazak ali i već sada na zemlji ostvarivati Njegovo Kraljevstvo.
Ovaj blagdan ima korijen u židovskoj praksi pokore i posta. Kao izvanjski znak pokore, Židovi su na čelu nosili pepeo. On simbolizira prah iz kojeg nas je Bog stvorio. U prvoj kršćanskoj zajednici, javni su grješnici primali pepeo kao znak svoje pokore te je uklanjanje pepela na Uskrs označavalo njihovo pomirenje s Bogom i s kršćanskom zajednicom koje su svojim grijesima uvrijedili. Dok svećenik stavlja znak križa na čelo pokornika ili ga posipa po njegovoj glavi izgovara riječi: „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti!“ ili „Obrati se i vjeruj evanđelju!“. Pepeo primamo pod misom i svi su vjernici pozvani primiti ga kao vidljivi znak pokore. Pepeo se najčešće pravi spaljivanjem maslinovih grančica od prethodne Cvjetnice. Iako je korizma vrijeme ozbiljnosti i razmišljanja o svojim grijesima, nikako ne smijemo dopustiti da nas promišljanje o vlastitoj grešnosti dovede u očaj. Naprotiv, trebali bismo se uzdati u Božju neizmjernu milost i biti sigurni u njegovu želju da oprosti onima koji su raskajana srca. Crkva nas stoga poziva da se u ovome vremenu korizme preispitamo, obratimo i tako u Božjoj milosti dočekamo najveći kršćanski blagdan, Uskrs.
Večernju misu u 18 sati predvodio je župnik Tomislav Petrić, a propovijedao trajni đakon Miljenko Flajs, koji nas je u nadahnutoj propovijedi pozvao na istinsko promišljanje o trima bitnim zadaćama o kojima nam je progovorilo i samo evanđelje, postu, milostinji i molitvi, te nas pozvao da se i mi u ovom svetom vremenu koje je pred nama trudimo činiti djela ljubavi spram onih koje nam Gospodin stavlja na naše životne putove.
