Današnja nedjelja posljednja je nedjelja vazmenog vremena i u svojem evanđeoskom odlomku donosi nam Isusovu velikosvećeničku molitvu u kojoj on moli Oca za svoje učenike, ali i za sve nas da nas Bog očuva od Zloga i njegovih zamki u ovome svijetu. „Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji“. Isusov pogled u tom času ide u budućnost, pred očima mu je bezbroj učenika, pred očima su mu naši krizmanici koji su prošle subote primili darove Duha Svetoga, naši prvopričesnici koji će Ga danas primiti po prvi puta u posvećenom kruhu, u konačnici pred očima smo mu svi mi, jer nas je Bog po krštenju pridružio velikoj obitelji – Crkvi. Danas Isus moli Oca za sve nas da nas sačuva u bitnoj značajki za kršćanstvo, koja se zove jedinstvo. Kakvo treba biti to jedinstvo? Kao ono između Isusa i nebeskoga Oca. Oni su dionici jedne božanske naravi, zato je jedinstvo potpuno i neraskidivo. Kršćani nisu samo slučajni prolaznici ovom zemljom, nego su vidljiv znak Božje prisutnosti. Oni trebaju svjedočiti svijetu jedinstvo Božje ljubavi koje proizlazi iz Boga u kojega vjerujemo i kojim se hranimo u sakramentima. Uzor toga jedinstva je Presveto Trojstvo: tri osobe povezane nerazdvojivim vezom ljubavi, ali u slobodi. Ni jedna se podjela u svijetu nije dogodila zbog prevelike ljubavi, naprotiv uzrok je uvijek manjak ljubavi, pravednosti, jednakosti, odnosno uvijek je u pitanju manja ili veća sebičnost. Ako jedinstva ne bude, ako kršćani budu nesložni i raspršeni, svijet im neće vjerovati. Dapače, skupa s njima odbacit će i Boga u kojega vjeruju. Svijet neće naći svoj put k Bogu. A dvije su stvari koje kršćani svojim jedinstvom imaju svjedočiti svijetu: prvo, da je nebeski Otac poslao Isusa za Spasitelja svima, pa da se to onda svih i tiče, i drugo, da Otac nebeski ljubi njih, tj. učenike i svijet istom ljubavlju kao i svoga Sina. „Neka i oni u nama budu jedno“. Sveti Augustin je to divno rekao: „Ako ispravno mislimo, mi smo u Bogu. Ako ispravno živimo, Bog je u nama.“ Počelo Božjeg jedinstva je međusobna ljubav božanskih Osoba. Međusobna ljubav treba biti pokretačka snaga i kršćanima. Ljudima svakog vremena, a napose ovog našeg u kojem mi sada živimo, nužno treba jedinstvo, sloga i mir, toga ne će biti bez obraćenja srca, bez borbe protiv vlastite sebičnosti i uskogrudnosti. Crkva treba biti znak jedinstva cijelomu svijetu. Eto, zato je prva dužnost kršćanina, naša dužnost: raditi i moliti za kršćansko jedinstvo, za jedinstvo za koje je molio i sveti Leopold kojega smo neki dan proslavili, kako bi se ostvarila Isusova želja: da svi budu jedno, jedno u vjeri i ljubavi.