Dragi vjernici, i ove se nedjelje Isus služi slikom vinograda kako bi na jednostavan način približio ljubav nebeskoga Oca svojim sunarodnjacima. Današnje prvo čitanje i evanđelje ozbiljno su upozorenje nekadašnjem židovskom narodu, ali i svima nama koji danas slušamo Isusovu riječ.

Na usta proroka Izaije Bog se tuži na svoj narod i prijeti mu uništenjem. Taj se izabrani narod uspoređuje s Božjim vinogradom. Bog ga je ogradio, okopao i darovao mu sve što je potrebno da bi urodio bogatim plodom. No, taj je vinograd podbacio – donio je samo divlje grožđe. Slika je to izraelskoga naroda kojega je Bog kroz povijest višekratno izbavljao iz ropstva, hranio manom u pustinji i uveo u zemlju meda i mlijeka. Usprkos tome, taj isti narod ne donosi istinski rod; odbacio je Boga i priklonio se tuđim kumirima. S pravom mu stoga Bog prijeti riječima: „U pustoš ću ga obratiti!“

U nešto izmijenjenom obliku Isus ponavlja istu misao i istu prijetnju. Židovima je bio povjeren Gospodinov vinograd: objava i riječ spasenja, istine i nade za čitav svijet. Tijekom povijesti Bog im je slao proroke koji su ih pozivali na obraćenje, no oni su ih progonili i ubijali, baš kao što su opaki vinogradari činili sa slugama svoga gospodara. Ista sudbina čeka i najvećega Proroka koji je ikada poslan izabranom narodu. On je onaj „posljednji“, On je domaćinov „Sin“. No, i Njega ubiše izvan grada kako bi se domogli baštine.

Zbog toga Božji vinograd, to jest Kraljevstvo nebesko, prelazi u ruke novoga Božjeg naroda koji je Bog sebi izabrao – naroda koji u svemu želi vršiti Njegovu volju i donositi plodove. Crkva, a to znači svi mi, taj je novi Božji narod koji nastavlja poslanje staroga Izraela od dana Isusova uskrsnuća. Upravo onaj kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.

U središtu cijele naše povijesti spasenja stoji Krist – no ne više onaj ubijeni i poraženi, nego Krist koji je uskrsnuo, koji živi i koji je trajno prisutan usred svoga naroda. Tom narodu pripadamo i mi. Zato smo pozvani donositi plodove dostojne toga pripadništva. Plod će moći donijeti samo onaj tko spremno prihvaća sudbinu svoga Učitelja i vjerno Ga slijedi na svim životnim stazama.

Kao kršćani imamo golemu odgovornost za ovaj svijet i za ljude s kojima živimo. Bog nam je povjerio uzvišenu zadaću da u ovome svijetu svjedočimo za Krista i Njegovo Kraljevstvo. Moramo donositi plodove dostojne Božje ljubavi prema nama. U protivnom, Gospodin će upravu oduzeti iz naših ruku i povjeriti je drugima – onima koji će biti vjerniji i plodonosniji.