Dragi vjernici na današnju nedjelju slavimo svetkovinu Svih Svetih. Ona nas poziva da se kao vjernici zaustavimo na trenutak i da počnemo promišljati o zadaći na koju smo po krštenju pozvani, a to je svetost u svakodnevnici života. Činjenica je da današnji vjernik malo ili gotovo ništa ne promišlja o svetosti. Kao da nam je taj pojam postao stran, jer mislimo da je svetost rezervirana tamo za neke posebne ljude koji su od Boga predodređeni da se rode i budu sveci kojima ćemo se mi onda vjernici moliti i tražiti njihov zagovor kod Boga. Koliki danas i ovih dana pohađaju groblja svojih najmilijih, a da pri tom ne promišljaju o duhovnoj dimenziji, kako vlastitoj tako i svojih bližnjih. Na žalost za mnoge ljude pa i kršćane, život završava smrću i zaboravljaju da je Bog nama ljudima darovao besmrtnu dušu po kojoj nastavljamo život u vječnosti i nakon ovo zemaljske smrti. Takvima se pojam svetosti čini još daljim i neostvarivim. No ako smo pomno slušali današnja čitanja onda bismo trebali otvoriti svoja srca i prepoznati kroz čitanja da svetost nije samo za odabrane i posebne ljude, nego je svetost poziv i ponuda svakom čovjeku. Moramo znati da sveci u ničem nisu bili izuzeti od životnih patnji i poteškoća, nego su s vjerom u Božju pomoć prošli kroz mnoga progonstva i nevolje kako nam opisuje Knjiga Otkrivenja i baš po tome postali onakvi Božji ugodnici kakve nam današnja svetkovina predstavlja. Njihova veličina je u tome što su dali Bogu hvalu, svjedočili za njega te ga učinili bližim i vidljivim drugim ljudima. Ponudili su Kristu svoje čovještvo i svoju ljudskost, da bi on preko njih mogao oživotvoriti svoj božanski život, svoju muku, smrt i uskrsnuće. Oni su ono živo kamenje koje se ugrađuje u temelje svete Crkve. Oni nam jasno svjedoče da smo i mi po krštenju pozvani svakog dana na put ostvarenja svetosti ovdje na zemlji, a onda i u vječnosti. Bog nas je stvorio bez nas, ali nas bez nas ne će spasiti. Danas dok slavimo svetkovinu Svih svetih držimo da su mnoga naša bezimena braća i sestre živjeli sukladno Isusovoj riječi, stoga ih je Gospodin obdario slavom nebeskom jer su na zemlji slijedili put njegovih blaženstava, a ne ljudske blagodati. I nama danas, koji se nalazimo pred istim izazovom, oni su poticaj i primjer, jer uvijek ostaju iste okolnosti života i isti izazovi pred svakim čovjekom i naraštajem. Njihov život nam je svjedočanstvo i jamstvo da se može izabirati evanđeoske vrijednosti i da se može u njima pronaći smisao života, ma kako često bilo teško i zahtjevno živjeti prema njima. Oni su svjedoci da nas vjernost Isusovoj neprolaznoj i neponovljivoj riječi čini blaženima, te nam jamči i onaj vječni i neprolazni život. Iz njihova primjera iščitavamo da Bog nikome ne uskraćuje blaženstvo i puninu života, nego naprotiv nudi ga svakom ljudskom biću. Jednom riječju Bog poziva svakoga da se odazove na put svetosti kako bismo zemlju pretvorili u dom istinskog zajedništva u kojemu ima smisla živjeti u međusobnom poštovanju i ljubavi.