Ovu nedjelju nazivamo Bijelom nedjeljom jer su u prvim kršćanskim vremenima odrasle krštene osobe od uskrsne noći, u kojoj su bivali kršteni, nosili bijelu haljinu sve do ove nedjelje. To je bio znak očišćenosti od grijeha i suobličenosti Kristu uskrslome po djelovanju krsne milosti i Duha Svetoga. Biti slični Kristu uskrslome i biti odijeljeni od grijeha, treba biti trajna želja i nastojanje svakog među nama. Bog je taj koji nas po svom milosrđu i praštanju čisti od grijeha.

Nalazimo se u osmini proslave najvećeg kršćanskog blagdana – Uskrsa. U tom blagdanu proslavljamo Kristovu pobjedu nad zlom ovoga svijeta. Mi želimo biti dionici te Kristove pobjede. Njegovo uskrsnuće temelj je naše vjere. Evanđelje nam opisuje kako Isus ulazi kroz zatvorena vrata i pozdravlja učenike pozdravom: „Mir vama!“ Pozdrav je to, ali i dar koji Isus danas upućuje svima nama. On nam daruje svoj mir koji nam je itekako potreban u ovim turbolentnim vremenima u kojima živimo. U susretu s učenicima Isus im pokazuje svoje rane na rukama i nogama te mjesto na boku koje je vojnik probio kopljem nakon čega su potekle krv i voda. Neopisiva radost ispunjava učenike jer je Isus ponovno među Njima. Osam dana nakon što je uskrsnuo, Krist dolazi ponovno i to opet kroz zatvorena vrata i prilazi Tomi apostolu, koji nije htio vjerovati svojim prijateljima da je Isus uskrsnuo dok se sam u to ne uvjeri. Pošto je pozvan staviti prst u mjesto čavala i mjesto uboda kopljem, sv. Toma ispovijeda vjeru za koju će na kraju i svoj život dati. Poziv Tomi da ne bude nevjeran nego vjeran, poziv je i svakom od nas. Poziv je to na vjeru u Krista uskrsloga koja se u našem životu treba očitovati na svakom mjestu i u svako vrijeme. Za nju su svjedočili apostoli koji su vidjeli Krista uskrsloga. Na temelju njihovog svjedočenja pridružujemo se i mi nebrojenoj vojsci vjernika kroz povijest kako bi se i na nas odnosile Kristove riječi: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“