Današnja se nedjelja svojim čitanjima nadovezuje na prošlo nedjeljnu temu, a to je odnos izraelskog naroda spram proroka koje im je Bog slao, odnosno naš odnos spram Boga. Današnje prvo čitanje nam to zorno prikazuje u liku proroka Amosa koji doživljava istu sudbinu kao i drugi proroci koje Bog šalje k svome izabranom narodu da ga poziva na obraćenje. Svećenik Amasja, zamjera Amosu što se usudio iz jednog kraljevstva propovijedati u drugom kraljevstvu i to u kraljevskom svetištu i pozivati kralja i narod na obraćenje k Bogu. I mi današnji vjernici lako se možemo prepoznati u Amasiji, jer i mi tjeramo od sebe one koji nas upozoravaju na naše loše postupke. Radije zatiskujemo uši i ne želimo čuti istinu, jer istina nas poziva i obvezuje na suočavanje sa samim sobom i na promjenu života. Nerijetko smo u takovim situacijama spremni onoga koji nas opominje proglasiti gorim od nas samih i pokušavamo ga pred drugima ocrniti ne bi li tako lažno sebe opravdavali. Pri tom nismo svjesni da nam druga strana želi dobro i da nas iz ljubavi i prijateljstva upozorava na loše ponašanje i da nam želi pomoći. Samo onaj koji u poniznosti dopušta da mu drugi ukazuje na njegove slabosti i spreman ih je nakon toga mijenjati može postati veliki čovjek. Kao takav onda može čuti i prihvatiti od Boga poslanje koje mu je Bog namijenio već po samom krštenju. Mi smo po krštenju uključeni u taj Božji plan spasenja nas ali i drugih po nama. I stoga ako vjerujemo da smo pribrojeni spašenima, onda ne bismo smjeli živjeti mimo Božjih zapovijedi ili još gore kao pogani, kao oni koji Krista ne priznaju, već trebamo živjeti kao ljubljena djeca Božja. Mi vjernici moramo biti poput Amosa i apostola, jer nama je upućena Božja riječ, i mi smo ju dužni živjeti tako da svojim životom druge nukamo na obraćenje. Stoga ga zamolimo da nas obdari svojim Duhom kako bi naše svjedočenje za njega bilo istinsko i na dobro nama i našim bližnjima kojima nas On šalje.