„Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“

Dragi vjernici, tako nam Sveti Ivan evanđelista u svojoj knjizi Otkrivenja, opisuje svoje viđenje Marije, Majke Isusove uznesene dušom i tijelom na nebo. Veliki znak njenog uznesenja na nebo nije samo znak na nebu, nego je znak samoga Neba kojim čovjeku otkriva svoje planove, svoju ljubav, skrb i zaštitu. Mi, apostoli današnjeg doba, želimo zajedno s Ivanom evanđelistom u Mariji gledati onu koja nas uči ljubiti i živjeti onako kako je to ona činila za svoga zemaljskog života, ali i nakon svoga uznesenja na nebo. Marijina ljubav putokaz je kojim bismo svi mi morali koračati u življenju i svjedočenju vjere. Gledajući današnje društvo i svijet, dobiva se dojam da nije zahvalno govoriti o ljubavi, jer se pod pojmom ljubavi mnogo toga čovjeku danas nudi što ljubav zapravo nije. No mi znamo da učeći od One, koja je Bogu odgovorila ljubavlju svoga srca i prihvatila veliku i odgovornu zadaću, nećemo pasti u napast da relativiziramo ljubav. Marija nas uči da bismo mogli razumjeti i prihvatiti svakog čovjeka moramo ga ponajprije ljubiti. Moramo imati povjerenja u njega, poput zemljoradnika koji ujesen sije pšenicu u zemlju s vjerom da će ona niknuti i da će donijeti ploda. Tako i naša ljubav ako s vjerom u nju ugrađujemo sebe, onda se možemo nadati da će uroditi plodom. Marija nam je u tome najsjajniji uzor koji valja slijediti. Ona i danas kao Majka svojim odlaskom na nebo, nama djeci svojoj pruža znak utjehe i sigurnosti u ovoj suznoj dolini. Marija je do posljednjeg trenutka bila vjerna prihvaćajući s pouzdanjem sve što je Gospodin od nje tražio, zato je i doživjela proslavu nebesku, ne kao bijeg od problema i zemaljske stvarnosti, nego kao proslavu svoga tijela i duše u nebu, jer je znala biti potpuno vjerna Bogu na zemlji. Zato što pred nikakvom zaprekom, nedaćom ili zadaćom nije posustala, već vjerno ispunjavala volju Božju kao službenica njegova, stoga nam njena proslava sjaji kao putokaz prema vječnosti. Dragi vjernici, svetkovina Marijina uznesenja poziva i nas da se sklonimo pod njene skute i da zatražimo njenu zaštitu, jer nas je ona, Milosti puna, zaogrnula svojom milošću i osnažila da mi, djeca njena, živimo vjerno poput nje, uvijek pogleda uprta u nebo i nebeske vrijednosti, jer to je jedini put čovjeka na zemlji. Hodeći tim putem ostat ćemo i sebi dosljedni i postojani, jer nećemo zaželjeti bježati od životnih problema već ćemo se s njima suočavati svjesni da smo pod Marijinom zaštitom.