Dragi vjernici čitajući današnje prvo čitanje mogli smo vidjeti kako je izraelski narod obećao Bogu vjernost, pozitivno odgovorivši na Jošuino pitanje hoće li služiti Gospodinu ili drugim bogovima. Jer Bogu nije dovoljno jednom zauvijek pozitivno odgovoriti. Potrebno je to činiti svaki dan ponovo. A izraelski narod to nije činio. Zato je vrlo brzo zaboravio svoje obećanje. Izraelci su, zaboravivši sve ono što im je Gospodin učinio, napustili Gospodina i počeli služiti drugim bogovima. No nije to samo povijest Izraela. To je također povijest drugih naroda. Sjetimo se svog naroda i njegovih obećanja u trenucima konačno zadobivene slobode, a onda promotrimo sadašnju stvarnost i vidjet ćemo kako se i nama dogodilo isto. To je, budimo iskreni, i naša osobna povijest. Toliko puta ponovo Bogu, koji nas je stvorio i u Isusu Kristu učinio slobodnima za dobro, sposobnima za život, kažemo da „je on naš Bog“, a onda se u svojoj svakodnevici i svojim svakodnevnim izborima, vrlo brzo okrenemo služiti drugim bogovima, ovozemaljskim bogovima, bogovima novca, moći, slave, uživanja. Pozitivan odgovor Bogu trebao bi biti trajan. Kao takav on utječe ne samo na naš odnos s Bogom, nego i na sve naše odnose koji su obilježeni našim odnosom s Bogom. U ulomku iz Poslanice Efežanima, koji nam je danas ponuđen kao drugo čitanje, sv. Pavao se osobito osvrće na bračni odnos, pozivajući muža i ženu na trajno i na radikalno predanje, tako što će jedno drugome biti podložni u strahu Kristovu. To se čini ljubeći se međusobno u velikim i svakodnevnim malim stvarima, ali i uvijek čvršće izgrađujući svoj odnos s Bogom, kako ne bismo u svoj život unijeli druge bogove koji nas neće rastaviti samo od Boga nego i međusobno. Dokaze da se to može dogoditi i kršćanskim brakovima nije potrebno tražiti. Vidimo ih svaki dan. Ova tužna konstatacija odjek ima i u današnjem evanđeoskom ulomku kojim Isus završava govor u Kafarnaumu. Isusova poruka o životu koji se daruje u ljubavi do kraja, do dara vlastitog života, nije bila neshvatljiva, sablažnjiva i neprihvatljiva samo Židovima i mnoštvu, nego i njegovim učenicima. I oni su je, kaže nam evanđelist, ocijenili kao tvrd govor. Problem onoga što je Isus govorio nije u nerazumijevanju. Oni su Isusa dobro razumjeli. Problem je u neslaganju s Isusom. Složiti se s njim značilo je da oni sami trebaju u potpunosti promijeniti sustav vrijednosti i riskirati s Isusom i onim sustavom vrijednosti koji on nudi. Mnogi Isusovi učenici nisu spremni za taj rizik. Isus i nama danas postavlja isto pitanje kao i svojim učenicima nekoć: „Ne kanite li možda i vi otići?“ Koji je naš odgovor Isusu, znade svatko od nas ponaosob…